Bregović, kao jedan od najuspješnijih muzičara na ovim prostorima, odgovorio je na uvodno pitanje da li se umorio od rokenrola.
“Nisam ja bio umoran od rokenrola, ja sam bio umoran od toga da budem Goran Bregović. Sve ono što sanjaš, da si bogat i da te sve ribe hoće, nakon nekoliko godina ti dosadi. Pogotovo kad se Jugoslavija raspala. Svirao sam pred rat u Sremskoj Mitrovici, tamo su srpske zastave bile po dubini dvorane, poslije u Vukovaru, isto zastave… Ima i po drugim mjestima okupljanja za zastave, nije rokenrol za to“, rekao je Bregović.
Na pitanje osjeća li se odgovornim što je bio dio jugoslovenske elite, a nije mogao da spasi Jugoslaviju, Bregović je odgovorio:
“U tom smislu u kojem sam ja bio Jugosloven, bili smo svi. Šta je zapravo Jugoslavija? Svako ko je imao rođaka u Beogradu, Skoplju ili Splitu, bio je Jugosloven. Htio sam da zadržim prijateljstva. Ne mislim da je trebalo da ja spasavam Jugoslaviju, niti je Jugoslaviji bilo spasa, ali na tom emotivnom planu, ja sam još uvijek tu“, prenosi Tportal.hr.
Bregović je prokomentarisao i film “Toma“, Dragana Bjelogrlića, koji je, kako smatra, podsjetnik na to ko smo.
“Ima neku kič toplinu koja nedostaje. Ova generacija, svi imaju neke nove salone koje su uredili, a zapravo u kuhinji nam i dalje smrdi na kiseli kupus“, prokomentarisao je.
Upitan o nadahnuću koje dobija iz folk muzike, te da li je on taj koji je uveo folk u rok, Bregović odgovara:
“Ti ne možeš izbjeći svoj folklor. Čovjek je imao muziku prije nego što je znao da govori, prije nego što je znao za religiju, a kamoli politiku. Mene sasvim dobro razumiju i na Islandu i u Sibiru. Rok je za mene samo odjeća – ovo što danas radim nije ništa manje rokenrol nego ovo prije.“
(tportal.hr)