Zabrana mise na Lojbaškom polju pokraj Bleiburga koju je ove godine objavila biskupija Gurk-Klagenfurt predstavlja novu pravnu situaciju i otvara mogućnost austrijskim državnim vlastima da zabrane cijelu komemoraciju. Hoće li ili neće to učiniti, otvoreno je pitanje, no austrijskom kancelaru Sebastianu Kurzu to bi mogao biti strateški potez kojim bi balansirao tvrde stavove na drugim područjima, primjerice migraciji, govori nam austrijski politički analitičar Peter Filzmaier. Profesor na sveučilištima u Kremsu i Grazu komentirao je temu Bleiburga koja se od lani u Austriji problematizira na svim razinama.
S jedne strane, tu su nevladine udruge, mahom antifašističke orijentacije, koje – očekivano – prijeteći prosvjedima, tribinama i otvorenim pismima, žestoko zagovaraju zabranu. Potom, tu su lokalne vlasti Koruške. Njihovo protivljenje također je manje-više logično s obzirom na to da je koruški župan socijaldemokrat, kao i gradonačelnik Bleiburga. No neočekivano, svoje protivljenje komemoraciji – točnije, “politizaciji misnog slavlja i zagovaranju ustaštva” – pridružila se i Crkva u Koruškoj zabranivši služenje mise. Austrijska je federalna vlada lani također izrazila distanciranost, ali nakon toga donijela novelu zakona po kojoj se ustaški simboli zabranjuju.
A u toj vladi koja je ustaške simbole izjednačila sa simbolima fašističkog i nacističkog režima sjede pripadnici Narodne strane (ÖVP), ali i Slobodarske stranke (FPÖ), koja i sama ima povijesne veze s nacizmom. I dok na svakoj od tih razina postoje posebni i specifični razlozi zašto su se suprotstavili komemoraciji na Bleiburgu, jedno im je zajedničko: svi oni taj događaj ne vide kao odavanje počasti žrtvama, na čemu inzistira službeni Zagreb, pa i preko poruka Ministarstva vanjskih poslova medijima u Austriji, već prigodom da se pod krinkom žrtava promovira fašizam.
Što se zapravo događa u Austriji? I zašto se baš sada događa taj kopernikanski obrat u Crkvi i u vladi kad su desetljećima – pa i kad su u vladi sjedili socijaldemokrati – mirno promatrali svibanjske komemoracije u kojima su ustaške odore i simboli bili više pravilo nego iznimka, kako je posljednjih godina.
– Promjena u stavu Crkve svakako ima veze s promjenom u vrhu biskupije Gurk-Klagenfurt. Novi upravitelj Engelbert Guggenberger tom zabranom želi poslati poruku. Unutar Crkve traje neprekidna borba oko ostavštine bivšeg koruškog biskupa Aloisa Schwarza i čini mi se da to ovdje igra ulogu. Schwartz je oklijevao povući potez i zabraniti misu, a Guggenberger, koji se sa Schwarzom u sukobu zbog drugih pitanja, tog straha nema – kaže politički analitičar Thomas Hofer.
Biskup Schwarz lani jest poslao poruku Hrvatskoj biskupskoj konferenciji upozoravajući ih da se misno slavlje smije održati pod određenim uvjetima, zabranjujući političke govore, odore i znakovlje.
Odgovornost Sabora – Bio je to dio “kriznog menadžmenta” – misu nisu željeli zabraniti, ali su željeli pokazati javnosti i medijima, koji su bili puni kritika, da su ipak nešto napravili – dodaje Hofer.
No krajem prošle godine, Schwarz odlazi s čelnog mjesta biskupije Gurk-Klagenfurt i dužnost nastavlja u St. Pöltenu. Tenzije i previranja u biskupiji Gurk-Klagenfurt, a vežu se za Schwarza, tad su erumpirale punom snagom. Od 2001., kad ga je papa postavio za biskupa, stizale su priče o problemima i dubioznom biranju suradnika i savjetnika i osobnim nesnošljivostima unutar biskupije. Tenzije su postale tako jake da su se i više crkvene instancije morale pozabaviti “slučajem Schwarz”. No kad je otišao, izbile su na vidjelo i priče koje su dotad župljani samo međusobno prepričavali.
Iznesene su optužbe o financijskim makinacijama kao i o kršenju kanonskog prava i celibata. Iako je navodno Vatikan zabranio objavu izvješća o radu biskupije, Guggenberger ga nije poslušao i tad su na vidjelo izašli golemi troškovi, ali i činjenica da je Schwartz zapošljavao dvije žene koje su mu bile i partnerice. Na isti način, vrlo oštro i bez okolišanja, Guggenberger je potpisao i objavio pismo Hrvatskoj biskupskoj konferenciji o tome da mise neće biti, i u tomu ustraje. To znači promjenu i za svjetovne vlasti.
– Vjerska je sloboda u ustavnom pravu pa vjerski događaji čak podliježu nižim službenim zahtjevima od onih svjetovnih. Drugim riječima, sada postoji više mogućnosti za austrijske državne vlasti da zabrane događaj – govori Peter Filzmaier.
Stavljajući u politički kontekst, dodaje kako je koruški guverner Peter Kaiser socijaldemokrat i protivi se događajima na kojima se pojavljuju desničarski ekstremisti te kako je njegova stranka izabrana golemom većinom u ožujku 2018.
– Dakle, pozicija je Koruške vrlo jasna – kaže, ali i dodaje da je prema austrijskim zakonima odgovornost u takvom slučaju na nacionalnoj razini.
Pozicija guvernera Kaisera bila je jasna i lani kad je za Večernji list kazao kako “osamdeset godina poslije pada Austrije nakon aneksije njemačkih nacista, nova koruška vlada predstavlja politički centar i stoga se izrazito protivi bilo kojem obliku političkog ekstremizma. Oni uključuju i desničarske skupove koji se svake godine održavaju kao ‘vjerske procesije’ na Loibacher Feldu (Bleiburgu)”. Za ovaj tekst nije želio govoriti uputivši nas na austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova, a isto je poručio i gradonačelnik Bleiburga Peter Visotschnig kazavši samo kako se protivi i komemoraciji i fašizmu, završavajući razgovor porukom: “Smrt fašizmu!”
No šutnja o ovoj temi vlada i u austrijskoj prijestolnici. Vrlo uočljivo nisu odgovorili na naše ponovljene upite – ni tamošnje Ministarstvo unutarnjih poslova, ali ni Ministarstvo vanjskih poslova koje smo dodatno pitali jesu li u kontaktu s hrvatskim vlastima, posebice zato što je komemoracija u Bleiburgu pod pokroviteljstvom Sabora. No lani je ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, koja je u vladu Sebastiana Kurza ušla kao nezavisna na listi Slobodarske stranke (FPÖ) za Večernji kazala kako “razumiju želju obitelji da se pokojnike komemorira vjerskom službom, ali da ne mogu tolerirati zloporabu komemoracije za prikazivanje fašističkih ili nacističkih simbola, odora ili izjava.” Dodala je kako su u kontaktu s hrvatskim vlastima, od kojih su zatražili da surađuju s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj i sa svim organizatorima kako bi osigurali da se taj događaj, za koji je Sabor preuzeo pokroviteljstvo i stoga je za nj odgovoran, održi u istinskom duhu svečane komemoracije i da se potpuno poštuje kodeks ponašanja Katoličke crkve u Koruškoj.
Ako je tada bilo rečeno da je Sabor odgovoran za komemoraciju, a pokroviteljstva se nije odrekao ni ove godine, što bi sada mogla učiniti austrijska Vlada? I zašto ne okrene glavu na drugu stranu, kako su do sada činile vlade prije njih?
– Koalicijska vlada konzervativne Narodne stranke (ÖVP) i desno orijentirane Slobodarske stranke (FPÖ) zauzela je pozicije protiv neofašizma i antisemitizma. To je potaknuto i godišnjicom “100 godina Austrije“ (Prva Austrijska Republika osnovana je 1919.). Ali to je bio slučaj i 2000. kada je prvi put sastavljena koalicija tih stranaka. Stoga možemo pretpostaviti da postoji i strateška motivacija. Zašto? Mislim da postoje barem tri razloga. Kancelar Kurz (i ÖVP) zainteresiran je za imidž međunarodnog državnika i stoga ne može tolerirati velike susrete desničarskih ekstremista u Austriji.
FPÖ je stranka s 26 posto glasova i želi ostati u vladi s ÖVP-om tijekom dva razdoblja (10 godina), a zainteresirana je i za sudjelovanje u vladi u što više saveznih država. Previše ekstremizma unutar stranke dovodi u opasnost osvajanje i zadržavanje tolikog broja glasova, kao i ambiciju da budu ozbiljan partner u koalicijskoj vladi. Tako se i vicekancelar Heinz-Christian Strache fokusira na stavove koji su u suprotnosti s prošlosti stranke koja je bila u bliskoj vezi s bivšim nacistima – kaže Filzmaier.
No postoji još jedna ozbiljna motivacija.
– Konačno, austrijska vlada i stranke u vladi (posebice FPÖ) usredotočene su na migracijska pitanja i suočavaju se s optužbama za ksenofobiju ili čak rasizam. Stoga je strateški prikladno, kao protuteža, suprotstaviti se djelovanjem protiv (neo-)nacizma i (neo-)fašizma – dodaje Filzmaier. S tom se ocjenom slaže i njegov kolega Thomas Hofer.
Kurz blizak sa Sorosom
– Kurz ne želi da ga se percipira kao desnog ekstremista. Naravno, stavovi prema migraciji su oštri, ali ih želi balansirati i eliminirati incidente koji bi Austriju pozicionirali previše desno. Primjerice, Kurz je – iako njegovi koalicijski partneri nisu – u bliskom kontaktu s Georgeom Sorosom pa bi Austrija mogla prihvatiti Sorosevo sveučilište nakon što ga izbace iz Mađarske – ističe Hofer.
I dok političari još šute o budućnosti komemoracije na Bleiburgu, postavlja se pitanje hoće li će Austrijska biskupska konferencija na čelu s bečkim nadbiskupom kardinalom Christophom Schönbornom uslišati zamolbu predsjednika Hrvatske biskupske konferencije nadbiskupa Želimira Puljića i preispitati Guggenbergovu odluku koja je uzbunila hrvatsku javnost? I tko zapravo stoji iza tekstova u austrijskim medijima koji već danima tendenciozno izvještavaju o komemoraciji u Bleiburgu kao „najvećem nacističkom okupljanju u EU“, „fašističkom partyju“, “sastanku ustaša” i „susretu ekstremnih desničara“, narušavajući tako ugled Hrvatske i Hrvata u zemlji i inozemstvu? Odgovore na ta i još neka druga pitanja htjeli smo saznati od predsjednika Austrijske biskupske konferencije bečkog nadbiskupa i kardinala Christopha Schönborna, biskupa Dijeceze Željezno (Eisenstadt), gradišćanskog Hrvata Egidija Živkovića i upravitelja biskupije Gurk-Klagenfurt mons. Guggenbergera, ali nismo se pomaknuli dalje od početka. Bolje rečeno, od opreznih glasnogovornika koji su vješto izbjegavali bilo kakav kontakt bliže vrste.
Jedini koji je odmah poslao poruku bio je glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije i glavni urednik i ravnatelj Katoličke novinske agencije Kathpress Paul Wuthe. Wuthe je u svoje ime i u ime svog kolege glasnogovornika Bečke nadbiskupije dr. Michaela Prüllera poručio Večernjem listu kako „trenutačno nema ništa više reći osim da će se time što je biskupija Gurk-Klagenfurt uskratila dozvolu Hrvatskoj biskupskoj konferenciji za održavanje mise na Lojbaškom polju pokraj Bleiburga baviti Austrijska biskupska konferencija sljedeći tjedan (18. – 21. ožujka), u sklopu svog plenarnog zasjedanja“. Istaknuo je da će na savjetovanju biti nazočan i upravitelj Dijeceze Gurk mons. Engelbert Guggenberger, uz sljedeću napomenu: „Kao što vam je poznato, crkveno-pravno za izdavanje dozvole za misu na Lojbaškom polju 18. svibnja nadležna je Dijeceza Gurk, a ne Biskupska konferencija.“ Wuthe je izvijestio da će rezultat biskupskog savjetovanja predstaviti predsjednik Austrijske biskupske konferencije kardinal Schönborn 22. ožujka u sklopu konferencije za novinare.
Pogubljeni bez suda
„Polazi se od toga da će gospodin kardinal tek tada, a ne prije toga, iznijeti svoj stav o svemu tome“, zaključio je glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije.
Da su crkveni Beč i Klagenfurt dobro uigran tim, potvrđuje i e-mail glasnogovornika Dijeceze Gurk Klagenfurt Matthiasa Kapellera u kojem nam je poručio kako na poslanu nam Wutheovu izjavu Dijeceza Gurk „nema što dodati“.
Do glasnog i jasnog željezanskog biskupa Živkovića, poznatog s euharistijskih slavlja u Hrvatskoj po dojmljivim porukama, nismo uspjeli doći jer se njegov glasnogovornik Dominik Orieschnig, ni nakon više pokušaja uspostave kontakta, nije htio ili smio javiti.
Nakon obrazloženja biskupije Klagenfurt da je „misa na polju pokraj Bleiburga postala manifestacija koja se politički instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti“ i izvještavanja austrijskih medija nikada teže nije bilo doći do sugovornika u toj alpskoj zemlji, čak i do onih s kojima često popiješ kavu. Uzroke očito treba tražiti u strahu od izjašnjavanja o bleiburškoj komemoraciji u napetoj i neizvjesnoj crkveno-političkoj atmosferi koja jasno upućuje na to da austrijska vlast namjerava komemoraciju otežati – do njene zabrane.
– Ali neće uspjeti! Komemoracije će biti i pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže. Za nas je Bleiburg mjesto molitve i odavanja počasti žrtvama te velike tragedije hrvatskog naroda i nitko nam ne može na našem privatnom zemljištu zabraniti da te žrtve komemoriramo svetom misom. Ne mora to biti biskup, bit će neki naš svećenik. No više je nego čudno da misu zadušnicu zabranjuje upravo mjesni upravitelj austrijske biskupije Gurk oglušivši se tako ne samo na molbu hrvatskih biskupa nego i Evanđelje koje govori: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” – rekao je za Večernji list Miroslav Piplica, predsjednik Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i sport (AHZ) u Beču, predsjednik ogranka HDZ-a u Austriji i predstavnik austrijskih Hrvata u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske.
Piplica je istaknuo kako su krivci što je Bleiburška komemoracija došla na udar Crkve i vlasti u Koruškoj još uvijek jaki austrijski ljevičari te njihovi „pomagači“ iz Hrvatske, koji su dobro umreženi.
– Ne vidim razlog za zabranu Bleiburške komemoracije jer Austrija je zakonom koji je početkom ovog mjeseca stupio na snagu zabranila isticanje ustaških i drugih nedopuštenih simbola te ustaških pozdrava i za njihovo je isticanje propisala goleme novčane kazne i do 4000 eura te zatvorsku kaznu. Tako može kazniti sve one koji se ogriješe o taj zakon – napomenuo je, ustvrdivši kako su organizatori prošle godine na samoj komemoraciji, na kojoj je osobno bio nazočan, „nije bilo spornih ustaških obilježja i euharistijsko je slavlje proteklo dostojanstveno, uz neke manje provokacije“.
– Brojni ogorčeni Hrvati iz Austrije, ali i drugih zemalja, zovu me i pitaju što se to događa i hoće li ove godine biti komemoracije. Naravno da će biti i da će biti još više ljudi nego prošle godine. Takvi smo mi Hrvati; kad nas se stisne i nešto nam se zabrani, onda je to kontraproduktivno – poručio je Piplica, koji već godinama organizira dolaske na komemoraciju iz Njemačke i Austrije. Na upit kako se komemoriralo u vrijeme bivše Jugoslavije, Piplica je rekao da je bilo znatno manje ljudi jer su se bojali da budu viđeni ili da ne izgube svoj posao u inozemstvu, ali zajednička molitva, odavanje počasti žrtvama i polaganje vijenaca održavalo se svake godine.
Komentirajući odluku biskupije Gurk-Klagenfurt inicijator i jedan od osnivača Austrijsko-hrvatskog društva u Beču dr. Marijan Brajinović, koji je lani dobio nagradu Austrijskog ministarstva za Europu, integraciju i vanjske poslove za doprinos unapređenju austrijsko-hrvatskih odnosa, rekao nam je kako je „komemoracija jedino odavanje počasti pobijenim ljudima, bez ikakve presude“ i kako je donesena odluka neshvatljiva to više što se „Crkva u Hrvatskoj jasno distancirala od ustaštva i svih totalitarnih režima“.
– Pa neće valjda Katolička crkva Austrije time još jednom osuditi te žrtve, među kojima je bilo i mnoštvo civila, staraca, žene i djece. Tom zabranom kažnjavaju ne samo nevine žrtve nego i njihovu rodbinu, koja želi doći na mjesto masovnog ubijanja kako bi im odali dužno poštovanje – istaknuo je dr. Brajinović i dodao:
– Da su se austrijska crkvena braća držala izreke pape Franje “tko sam ja da im sudim”, onda bi drugačije postupila. Ovako će među 70-80 tisuća austrijskih vjernika koji godišnje napuste Katoličku crkvu zasigurno će biti sve više i Hrvata – poručio je ogorčeni dr. Brajinović.
Treba tražiti pomoć Vatikana
– Hrvati u Austriji trebali bi prestati plaćati crkveni porez takvoj Crkvi koja zabranjuje crkvene obrede – dodao je. Napomenuo je kako se samo u Hrvatskoj crkvi am Hof u Beču nedjeljom na tri svete mise okupi više tisuća Hrvata za razliku od polupraznih austrijskih crkava i kako „nikada nije bilo nikakvog incidenta ni provokacije na hrvatskim misama u Austriji o kojima govori biskupija Gurk namjerno blateći Hrvate“.
– Velik je propust nas Hrvata da nismo organizirani u krovnu udrugu i ne govorimo jednim glasom pa nam svatko može podmetati i govoriti što hoće – ustvrdio je dr. Brajinović ogorčen prebacivanjem komemoracije i mise na „političko polje“.
– Ovo me podsjeća na djelovanje nekadašnje Udbe u inozemstvu. Neshvatljivo je da se zbog nekih manjih provokacija, često plaćenih provokatora, i nekoliko budala, zabranjuje Hrvatima komemoriranje žrtava iz Drugoga svjetskog rata, umjesto da se provokatore kazni kako to predviđa novi austrijski zakon – rekao je dr. Brajinović istaknuvši kako Hrvatska katolička crkva u vezi s odlukom biskupije Gurk-Klagenfurt „mora zatražiti pomoć Vatikana“.
(Večernji.hr)
