Čuvar srpskog vojničkog groblja proslavio 91. rođendan

Đorđe Mihailović, čuvar srpskog vojničkog groblja na Zejtinliku, juče je proslavio 91. rođendan.

Više od pola vijeka djed Đorđe čuva grobove ratnika poginulih za otadžbinu prilikom proboja Solunskog fronta, odlučujuće bitke u Prvom svjetskom ratu. Na Zejtinliku počivaju mošti 21 000 ratnika, od kojih su 8 000 iz Srbije. Đorđe zna imena svakoga od njih i čuva ih od zaborava. Dočekuje i ispraća potomke Solunaca, recituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg i srdačno dijeli savjete mladim naraštajima.

Posao čuvara groblja naslijedio je od oca Đura, a on od svog oca Sava Mihailovića, solunskog dobrovoljca rodom iz Grblja kod Boke Kotorske. Iako u godinama, časna starina se ne da. Juče je proslavio 91. rođendan, ali ipak redovno obilazi groblje, počisti šta treba, pomogne. Istina, ne kao ranije. S obzirom na to da nema muškog potomka, već dvije kćerke, kao i zbog zdravstvenog stanja, djeda Đorđa je na ovom mjestu naslijedio Predrag Nedeljković još 2014. godine.

Minule godine navršio se tačno jedan vijek od proboja Solunskog fronta. Djeda Đorđe, uvek u vojničkoj uniformi ratnika iz Velikog rata, imao je veliku želju da dočeka taj jubilej. Nije mogao sakriti sreću i ponos koji osjeća kad god se spomenu slavni Solunci.

Tada smo i upoznali njegov veliki životni oslonac i podršku, Grkinju Fatini koju zovu Svetlana, Đorđevu suprugu s kojom ove godine proslavlja 59 godina braka.

– Đorđev stric nas je upoznao i tako, malo po malo, rodila se ljubav koju gajimo već 58 godina. Imamo kćerku i dvije unuke, jedna je advokatica, a druga farmaceutkinja. Rodom sam iz jednog grčkog sela, ali sam se zbog Đorđa preselila ovdje. Stari smo i zdravlje nas ne služi baš najbolje, ali se dobro držimo. Đorđe nema odmor, stalno radi, pa nismo imali prilike da često posjećujemo Srbiju, a i zdravlje mu je narušeno – pričala je prošle godine za “Blic” Fatini.

Za Đorđa su prije nekoliko godina pisali da je preminuo, a on je ranije ispričao kako je sve to doživio.

– Prije četiri godine sam se teško razbolio i ljekari su me poslali kući jer mi nije bilo spasa. Na internetu sam vidio da su me proglasili mrtvim, dolazili su ovdje da ostavljaju vjence, cvijeće i svijeće, a onda sam izašao pred njih kao car Lazar – objasnio je tada Đorđe.

(Srpskacafe)

Pročitajte još

Popularno