U Njemačkoj navodno više od četiri milijarde evra leži na takozvanim zaboravljenim računima u bankama i drugim finansijskim institucijama, izvijestilo je Savezno ministarstvo za istraživanje, tehnologiju i svemir još 2021. godine. Moguće je da je riječ o još većem iznosu – neke druge procjene pominju čak i do devet milijardi evra. Same banke do sada nisu objavile nikakve brojke.
U slučaju smrti, članovima porodice i nasljednicima često nije lako da pronađu takve račune, pogotovo zato što mnogi ljudi imaju više računa. Imovinu je posebno teško otkriti kada kod internet-bankarstva ne postoje pisani dokumenti ili odštampani izvodi s računa, jer su informacije sačuvane u imejl-računima ili kompjuterima. Netipičnu imovinu poput kriptovaluta ili NFT-ova još je teže pratiti, piše DW.
Sadržaj teksta
Šta su to zaboravljeni ili neaktivni računi?
U Njemačkoj ne postoji zvanična definicija takvih računa. Napušteni, zaboravljeni ili neaktivni računi, kada je riječ o tradicionalnoj finansijskoj imovini, najčešće su bankarski depoziti ili vrijednosni papiri – poput dionica i obveznica – kod kojih duže vrijeme nema nikakve aktivnosti. Takvi računi mogu godinama da ostanu neaktivni.
S obzirom na to da ne postoji pravna regulacija, postupanje s takvim računima u velikoj mjeri je prepušteno samim bankama. Većina institucija smatra da je riječ o neaktivnim računima ako je vlasnik računa preminuo i nije moguće utvrditi nasljednike, ako godinama nema kontakta s vlasnikom, poštanske pošiljke se vraćaju, a drugi kontaktni podaci su zastarjeli.
Takva situacija bankama takođe ostavlja određeni prostor što se tiče toga koliko intenzivno traže vlasnike ili nasljednike. Veliku prepreku pritom predstavljaju strogi propisi o zaštiti podataka u Njemačkoj.
Kako u Njemačkoj mogu da se pronađu nekorišćeni računi?
Neaktivni računi u Njemačkoj ne prelaze u vlasništvo banaka, niti se prenose na državu. Banke su obavezne da vode takve račune na neodređeno vrijeme, a vlasnička prava – bilo prvobitnog vlasnika ili njegovih nasljednika – ne zastarijevaju. Sredstva s računa njemačka država može da potražuje samo ako se prema nasljednom pravu ona utvrdi kao nasljednik. Na osnovu pravila o imovini bez vlasnika, račun ne može da pripadne državi.
Najvažnija mjera bila bi, prema Beatris Ajzenšmit, članici uprave Udruženja njemačkih istražitelja nasljedstva (VDEE) sa sjedištem u Berlinu, uspostavljanje centralnog registra neaktivnih računa. Takav registar mogao bi da pomogne u utvrđivanju da li je neka osoba negdje imala račune.
Trenutno upiti moraju da se šalju različitim udruženjima banaka, što oduzima mnogo vremena i skupo je. Za nasljednike je to često komplikovano i zato što ponekad uopšte ne znaju da li postoji ikakva imovina. “Zbog toga se mnogi nasljednici odlučuju protiv slanja takvih upita”, kaže Ajzenšmit za DW.
Pokušaji uspostavljanja nacionalnog registra
Prije skoro jedne decenije Norbert Valter-Borjans, tadašnji ministar finansija pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, iznio je procjenu da se na neaktivnim računima u Njemačkoj nalazi oko dvije milijarde evra i pozvao na stvaranje nacionalnog registra neaktivne imovine.
Otada je preduzeto više pokušaja da se takav registar uspostavi. Sadašnja savezna vlada kancelara Fridriha Merca predstavila je nacrt zakona koji predviđa stvaranje centralnog, javno dostupnog internet-registra u kojem bi nasljednici mogli da traže odgovarajuće informacije. Ali zakon do sada nije usvojen. I dalje je nejasno šta će se dogoditi s tim novcem.
U nekim zemljama novac se uvijek vraća
U Velikoj Britaniji neaktivni računi obično se nakon 15 godina prenose u takozvani Reclaim Fund, a ne državi. Taj fond služi za podršku socijalnim i ekološkim projektima. Nasljednici ipak imaju pravo u neograničenom vremenu da zatraže povrat novca.
U Irskoj se nakon sličnog perioda novac s neaktivnih računa prenosi državi, a ona zatim mora da ga koristi za socijalne projekte. Prije prenosa, institucije su obavezne tu informaciju da objave u dvjema nacionalnim novinama. I tu za nasljednike ne postoji rok za povrat novca s računa, uključujući i pripadajuće kamate.
U SAD zakoni pojedinih saveznih država uređuju postupanje s takvim računima. U većini slučajeva račun se smatra zaboravljenim nakon tri do pet godina bez aktivnosti. Nakon toga banka je dužna da kontaktira vlasnika računa. Ako se niko ne pronađe, savezna država preuzima račun – obično ona u kojoj je bila posljednja poznata adresa vlasnika. Račun se zatim vodi u kancelariji za “nepreuzetu imovinu”, a ponekad se objavljuju i obavještenja. U većini slučajeva vlasnici mogu neograničeno da zatraže povrat svoje imovine.
U nekim zemljama novac ide državi
U Francuskoj su banke obavezne da pokušaju da kontaktiraju vlasnike računa, ali nakon deset godina bez aktivnosti, računi i polise životnog osiguranja prenose se na javnu finansijsku instituciju Caisse des Dépôts (CDC). Vlada stavlja na raspolaganje bazu podataka o računima, ali aktivno ne traži vlasnike. Nakon dodatnih 20 godina, sredstva prelaze u vlasništvo francuske države i nakon toga više ne mogu da se potražuju.
Švajcarska, poznata po svojim posebnim bankarskim pravilima, ima sličan pristup. Od banaka se očekuje da čuvaju imovinu i nastave da upravljaju neaktivnim računima u najboljem interesu klijenata. Kako bi se pomoglo nasljednicima, postoji centralna baza podataka za takve račune. Nakon 60 godina bez kontakta, objavljuju se informacije o računima, a nasljednici imaju godinu dana za podnošenje zahtjeva. Nakon toga prava prestaju, račun se zatvara i prenosi na državu – uključujući i sadržaj sefova, piše DW.
