Novaković: U poređenju sa drugim stranim zajednicama u Beču, srpska se smatra najintegrisanijom

Još od vremena kad je bio prestonica Austrougarske imperije pa do danas, Beč u svojoj istoriji nikad nije bio jedno: grad sa homogenim ili jednojezičnim stanovništvom.

Sada u njemu žive pripadnici 182 naroda, 11 manje nego što ih ima u Ujedinjenim nacijama, a najbrojniji među strancima su Srbi.

Prema statistici od 1. januara ove godine, u glavnom gradu Austrije trenutno živi 76.512 ljudi sa srpskim pasošem. Međutim, kada se na to dodaju oni koji su se odrekli našeg državljanstva da bi uzeli austrijsko, pa onda pripadnici druge i treće generacije, ali i studenti koji se ne računaju u ovu statistiku, brojka je daleko veća, kaže nam Goran Novaković iz Odeljenja za integraciju i diverzitet gradske uprave Beča.

Osnovni zadatak njegove kancelarije, čiji je moto „integracija od prvog dana”, jeste da pruži podršku doseljenicima.

„Ovo je neka vrsta male škole za migrante. Učimo ih o zdravstvenom sistemu, o radnopravnim odredbama, a oni postavljaju pitanja na maternjem jeziku. Svako ko dođe u tuđu zemlju, pogotovo bez znanja nemačkog, mora da menja život. Kada hoćete da prijavite mesto stanovanja, telefon, internet, za to vam je potreban jezik. Mi smo ti koji ljudima pružamo savete, na primer kako upisati decu u školu”, objašnjava Novaković.

Ali pre nego što pokucate na vrata njegovog odeljenja da biste se legalno zaposlili u Austriji, predviđen je sistem bodovanja za poslove za koje država objavi da su deficitarni. On obuhvata stepen obrazovanja, radni staž, godine i znanje jezika, ali ne nužno nemačkog. Tako da poeni mogu da se dobiju i za one koji govore engleski, a nešto manji broj nosi i srpski. Ipak, kako kaže naš sagovornik, ako je neko stručnjak u oblasti gde Austrijancima fali radna snaga, biće odmah primljen, bez obzira na poznavanje jezika.

Takvih srpskih eksperata očigledno ima, iako su kod nas i dalje prisutni stereotipi da se Srbi u inostranstvu najčešće mogu videti na radnoj skeli.

„Struktura doseljenika se značajno promenila tokom poslednjih decenija. Više ne možete da uđete u bilo koji veći arhitektonski biro a da ne nađete nekog našeg. Slična situacija je i u IT firmama, a u poslednje vreme dosta je i lekara. Nezanemarljiv broj čine i advokati, ali to su oni koji su u Beču završili fakultet, jer sa našom diplomom prava i ekonomije ovde možete samo da se slikate”, ističe Goran Novaković.

Ovaj rođeni Beograđanin, koji već 30 godina živi u Beču, ističe i jedan od glavnih razloga zašto „carski grad” privlači Srbe, iako se negde drugde više zarađuje.

„Nedavno sam upoznao momka od 26 godina koji je radio u Sjedinjenim Državama kao stručnjak za veštačku inteligenciju. On je došao iz Amerike u Beč, kako mi je rekao, jer mu je bliže mama i jer svi govore naš jezik. Brzo se zaposlio kao profesor na univerzitetu i dobio veliku platu, naravno mnogo manju nego što je imao u Americi, ali mama je mama”, kaže Novaković.

Ipak, sudbina mnogih naših sunarodnika koji „odlaze u svet po lovu i standard”, što bi rekao Miki Manojlović u seriji „Grlom u jagode”, jeste – dekvalifikacija. To znači da oni sa visokim obrazovanjima, za kojima u Austriji ne vlada potražnja, rade na najnižim pozicijama.

„Još uvek je popularna građevina, ali i tu je sada ogromna konkurencija jer imate Poljake, Bugare, Rumune, a nekad smo primat nad tim držali mi i Turci”, navodi Novaković.

Čak je i Marija Terezija, jedini ženski, a ujedno i poslednji vladar dinastije Habzburg, navodno rekla da ne veruje Srbima ni kad joj u Beču ljube skute – ali da su joj potrebni. Prema rečima našeg sagovornika, čini se da su potrebni i danas.

„Kao i svi bivši Jugosloveni, ovde smo na glasu kao najbolje zanatlije. Kaže se – što Srbin okom vidi, to rukom stvori. Naše zanatlije ovde vredno rade, a Austrijanci ih zadovoljno tapšu po ramenu”, kaže Novaković.

Ukazuje i da se u poređenju sa drugim stranim zajednicama, srpska smatra najintegrisanijom.

„Naš narod živi moderno, žene rade i razvode se kada im prekipi, što se ovde izuzetno ceni. Ima i dosta mešanih brakova sa austrijskim stanovništvom, što sa drugim zajednicama nije čest slučaj. Obrazovanijim slojevima je stalo da im i deca nastave tim putem, pa su danas gimnazije prepune naših đaka. Nekada ih je u odeljenjima bilo po dvoje na ’ić’, a sada ih je po troje, četvoro”, zaključuje Goran Novaković, koji je u svojoj kancelariji primio delegaciju novinara iz Srbije, u okviru projekta „Puls Evrope”, koji se sprovodi pod pokroviteljstvom Evropske unije.

(politika.rs)

Pročitajte još

Popularno