Bježeći od nacista iz okupiranog Beča ova je Židovka prvo stigla u Englesku, a kasnije se smjestila i u SAD. Tijekom svoje spisateljske karijere Segal, koja je umrla u 97. godini života, bavila temama vezanima za raseljavanje, asimilaciju, rasu, sjećanja te smrt, piše The Guardian.
Njen opus uključuje pet romana, trinaest kratkih priča, od kojih su mnoge objavljivane u New Yorkeru, niz prijevoda (primjerice, priče braće Grimm) te osam dječjih knjiga.
Rođena Bečanka, Lore Vailer Groszmann nakon nacističkog je pripojenja Austrije, u London pobjegla u sklopu Kindertransporta koji je uglavnom spašavao židovsku djecu od nacističkog progona udomljujući ih u britanske obitelji. Segal je, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu živjela s čak pet udomiteljskih obitelji.
“Umjesto da plačem, ja sam mislila: ‘Opa, idem u Englesku‘; znajući da je nešto pogrešno u tom osjećaju. Čak i kao desetogodišnje sam dijete to razumijela”, prenosi njene riječi The Paris Review.
Prije no što je pisala romane, Segal je pisala pisma britanskim vlastima trudeći se osigurati vize za svoje roditelje. Naime, 90% djece unutar programa Kindertransport više se nikad nije sastalo sa svojim roditeljima.
Nakon rata ostala je u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi studirala englesku književnost (Bedford College, Univeristy of London).
S majkom se preselila i u Dominikansku Republiku, gdje je njen ujak čekao na obiteljsku vizu koja bi im omogućila ulazak u SAD. 1951. godine Segal se s majkom, ujakom te bakom doselila u Washington Heights u New Yorku.
Radila je poslove službenice, tajnice te dizajnerice tekstila. Bila je, otkrila je sama, “loša službenica”, “loša tajnica” te “loša dizajnerica tekstila”. Pohađala je satove kreativnog pisanja, gdje je upoznala i prominentnog američkog sociologa Horacea Caytona, a na odnosu s potonjim temeljila je svoj roman “Her First American”.
Poslije se udala za Davida Segala, koji je kasnije postao urednik pri Knopfu. Par je dobio dvoje djece, Beatrice i Jacoba. Suprug je u 43. godini preminuo, a Lore je, zahvaljujući majci koja joj je pomagala oko brige o djeci, nastavila pisati. A pisanje nije napustila niti u dubokoj starosti. Čak i nakon devedesetog rođendana svakoga bi jutra u osam ujutro sjedala za pisaći stol.
Prvi roman “Other People‘s Houses” objavila je 1964. godine. U njemu je pisala o Kindertransportu.
Roman “Her First American” iz 1985. godine pisala je osamnaest godina. Priča prati ljubavnu aferu mlade bečke izbjeglice Ilke Weissnix i intelektualca Cartera Bayouxa u SAD-u pedesetih godina prošloga stoljeća.
“Shakespeare‘s Kitchen”, njen roman iz 2007. godine bio je u finalu izbora za Pulitzera. Sastavljen je od trinaest priča o grupi ‘think tank‘ intelektualaca iz Connecticuta.
Posljednji roman “Half the Kingdom” izdala je 2013. godine.
2019. godine objavila je antologijsko djelo “The Journal I Did Not Keep”, u kojem je progovorila o “važnosti i manjkavosti prizivanja prošlosti”, piše AP.
Tijekom svoje akademske karijere predavala je, primjerice, na sveučilištima Columbia i Princeton te pisala za The New York Times, The New Republic, The Forward i druge publikacije.
(jutarnji.hr)
