Remek-dela Zorgentala: Neoklasicizam u bečkom porcelanu

Nije bio ni slikar, ni vajar, ni dizajner, ali je obeležio jednu epohu u istoriji primenjene umetnosti i proizvodnji porcelana u carskoj Austriji i Evropi, a komadi koji su nastali pod njegovom „komandom” danas su traženi kolekcionarski trofeji širom planete.

Radi se o Konradu Zergelu fon Zorgentalu, čoveku koji je od 1784. do 1805. godine bio na čelu carske manufakture porcelana, kod nas poznate kao „Alt Vin” ili stari Beč.

Istoriju evropskog porcelana obeležile su tri velike radionice umetničkog porcelana koje su se u 18. veku smenjivale na liderskoj poziciji. Uslovno rečeno, nemački „Majsen” vladao je početkom 18. veka, francuski „Sevr” sredinom, a kraj stoleća je obeležio Beč, kada je na čelu manufakture bio Zorgental.

Konrad Zorgel fon Zorgental (1735–1805) je, u stvari, bio austrijski državni službenik i direktor proizvodnje. U početku je uspešno radio za razne proizvođače tekstila, a od 1784. do smrti bio je na čelu bečke fabrike porcelana, koja je pod njegovim vođstvom doživela veliki procvat u ekonomskom i umetničkom pogledu. Koliko je bio cenjen, najbolje pokazuje podatak da mu je carica Marija Terezija 1795. godine dodelila titulu barona.

Zorgental je bečku manufakturu preuzeo tokom finansijske krize i potpuno ju je reformisao. Promenio je stil, i to prateći modu neoklasicizma i preuzevši određeni uticaj od „Sevra”. Klasicizam i njegova podvrsta ampir dominantni su u bečom porcelanu za vreme Zorgentala, a servisi „tet-a-tet” (radi se o servisima za dve osobe, za doručak) koji su izrađeni u tom periodu, na aukcijama dostižu i više od 100.000 evra.

U skladu s duhom vremena, fokus je bio na proizvodima jednostavnih, ravnih linija. U tom, kako ga zovu, „slikarskom periodu” ili „zorgental periodu” upečatljiv je vrhunski kvalitet porcelanskog slikarstva s vrhunskim minijaturama, za šta su zaslužni slikari koje je Zorgental angažovao, kao što su Anton Kotgaser i Moric Dafinger Mlađi… Takođe karakteristika komada iz te epohe je česta upotreba reljefnog zlatnog dekora i kobaltnoplave boje.

Bečka fabrika porcelana (Kaiserliche privillegierte porcellain fabrik), osnovana je 1718. godine i trajala je do 1864. Firma je bila druga najstarija evropska fabrika porcelana posle „Majsena”, a tokom 25 godina njih dve su ostale jedini evropski proizvođači. U početku je to bilo privatno preduzeće, koje je osnovao Klod di Pakije, ali je 1744. godine zapala u finansijske poteškoće te ju je otkupila i spasla carica Marija Terezija, a nakon toga ostalo je u vlasništvu carske kuće.

Komadi iz ranijeg, privatnog perioda pre 1744. godine, danas su veoma traženi, makar samo zato što je proizvodnja bila manja pa su mnogo ređi. Druga glavna tačka, „možda najglamuroznije razdoblje fabrike”, upravo je bila od 1784. do 1805. godine, kada je na čelu bio Zorgental.

Nakon gašenja 1864, i to zbog čeških manufaktura koje su proizvodili više, jeftinije i sličnog kvaliteta, proizvodnja je obnovljena nakon raspada carevine, 1923. godine, i danas je manufaktura poznata kao „Augarten” ili „Novi Beč”.

(dnevnik.rs)

Pročitajte još

Popularno