Tada je na konferenciji za medije rekao da je pet puta boravio u Banjaluci i Srpskoj i da mu je ovdje lijepo.
“Banjaluka je divna. Žene su jako lijepe. Srećan sam što sam ovdje. Otvorenog srca radujem se ponovnom dolasku u Republiku Srpsku”, kazao je Handke.
Domaćini su ga vodili na Manjaču i jezero Balkanu kod Mrkonjić Grada.
Prilikom te posljednje posjete Banjaluci Handke je održao predavanje studentima Filološkog fakulteta, a za pisca je u Narodnom pozorištu Republike Srpske izvedena predstava “Kuhinja”, rađena prema njegovom djelu u režiji Mladena Materića.
Još jedna Materićeva predstava, po Handkeovom tekstu, ”Časovi u kojima ništa nismo znali jedni o drugima”, postaljevna je u Narodnom pozorištu 2015. godine.
Handkea je 2013. godine Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske izabrala za inostranog člana. Komentarišući taj izbor u Banjaluci je izjavio da se ne osjeća kao stranac.
“Nisam vaš inostrani član, ne osjećam se tako, ja sam domaći. Uvijek ću ostati vjeran svojim osjećanjima i vjeran Srbiji i tu nemam nikakvih problema. To je prirodno”.
Ostala je zabilježena njegova rečenica da su “Republika Srpska i Srbija dvije zemlje u kojima istinska Evropa živi i dalje”.
Handke je u književnim krugovima i evropskoj javnosti poznat kao pisac i intelektualac koji je naklonjen Srbima i Srbiji koju je takođe posjetio u više navrata. Izjavio je da oni koji su bombardovali SR Jugoslaviju 1999. godine “ne pripadaju ni Evropi ni planeti Zemlji, i da zbog svega osjeća vrstu gađenja prema ljudskoj vrsti.”
U posljednjoj deceniji prošlog vijeka, dok je još trajao rat na prostoru bivše Jugoslavije, napisao je poznati esej “Pravda za Srbiju”. Održao je govor na sahrani bivšeg predsjednika SRJ, Slobodana Miloševića, 2006. godine u Požarevcu.
(mondo.ba)
