Nagrade su dodjeljene Gordani Ilić Marković, profesorki na Istitutu za slavistiku Univerziteta u Beču za knjigu “Roda Roda – Srpski dnevnik izveštača iz Prvog svetskog rata” i Veljku Čerketi za knjigu “Kolijevka ljubavi”.
Gordana Ilić Marković posvetila se izučavanju opusa Aleksandra Rozenfelda Rode Rode kao šefa austrougarskog ratnog presbiroa pri generalštabu koji je vodio medijsku kampanju protiv Srbije.
– Djelo “Jablan” prvi put je na njemački jezik preveo Kočićev poznanik Aleksandar Roda Roda 1903. godine u Beču. On je bio satiričar, književnik i hroničar, ali i oštrog pera kao i Kočić. Prevod “Jablana” izašao je u jednom poljoprivrednom bečkom časopisu, a tema tog izdanja novina bili su bikovi. Roda Roda je sigurno prepoznao značaj djela “Jablan” i šta predstavljaju dva bika – kazala je profesorka Ilić Marković, dodavši da je prva konferencija koju je zajedno sa kolegama organizovala na Univerzitetu u Beču bila o Petru Kočiću.
Veljko Čerketa, dobitnik ,,Kočićevog pera“ za dijasporu rekao je da je veoma počastvovan što je dobio ovu nagradu u mjestu koje je istorijski veoma značajno za srpsko kulturno stvaralaštvo.
– Posebno mi je drago što sam dobitnik nagrade, jer pisanje nije moja profesija i ja pripadam nekoj drugoj struci, građevinskoj struci. Knjigu “Kolijevka ljubavi” napisao sam srcem. U ovoj knjizi su vjerno prikazani muka i radost planinskog života, a i ja sam rođen na planini. U mojoj knjizi ima mnogo romantičarske osjećajnosti – istakao je Čerketa, koji živi i radi u Frankfurtu.
Književnik i direktor, te glavni i odgovorni urednik Zadužbine „Petar Kočić“, Nikola Vukolić rekao
je da se bez književnog rada i stvaralaštva Petra Kočića ne može zamisliti ni prošlost ni sadašnjost
ni budućnost.
– Nagrada “Kočićevo pero” za dijasporu dodjeljuje se od početka ovog milenijuma i to piscima koji nastavljaju da idu Kočićevim putem, putem stvaralaštva. Odluku da ovogodišnje nagrade dobiju autori knjiga “Roda Roda” i “Kolijevka ljubavi” donio je žiri u čijem sastavu su bili književnica Gordana Jovičić, profesor Duško Pevulja i ja – objasnio je Vukolić.
Duško Pevulja, profesor na Filoškom fakultetu Univerziteta u Banjaluci istakao je važnost dodjele “Kočićevog pera” za dijesporu u glavnom gradu Austrije, jer je, kako kaže, Beč rodno mjesto Kočićeve pripovjedačke umjetnosti.
– Kočićeva slika zavičaja, koja dominira njegovim književnim djelom, izoštrila se ovdje u Beču.
Kočić je ostao žedan svoga zavičaja. Istinska ljubav i interesovanje za zavičajem kod Kočića se rodila u Beču tokom pet godina studiranja. On je ovdje stasao i kao intelektualac i kao veliki pisac – naglasio je Pevulja.
Šef Predstavništva Republike Srpske, Mladen Filipović rekao je da je veoma značajno što se “Kočićevo veče”, nakon 18 godina, prvi put organizuje u Beču.
– Želimo da istaknemo značaj stvaralaštva dijaspore za našu maticu, za Republiku Srpsku i za Srbiju. Za sve nas, a posebno za nove generacije veoma je važno da se i u budućnosti nastavi ova manifestacija koja njeguje naš jezik i našu kulturu – istakao je Filipović.
Dodjeli nagrada prisustvovali su i predstavnici Ambasade Srbije u Austriji, te Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” Austrija.
Eva Ras na “Kočićevoj večeri” u Beču
Dodjelu nagrade “Kočićevo pero” za dijesporu sinoć je svojim prisustvom uveličala i glumica i književnica Eva Ras, koja je govorila o svojo knjizi “Temura” ali i o svom životu i književnom stvaralaštvu.
– U ovoj knjizi pisala sam o ljubavi, o sreći i o iskrenim susretima u životu – rekla je Eva Ras, te dodala da je “kultura jedino što ostaje posle nas”.
(Dunav.at)
