Erminini roditelji su u toku ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini otišli u Njemačku, gdje se njoj i sestri još kao malim djevojčicama nije bilo teško uklopiti u novo društvo. Nakon rata vratili su u Bosnu i Hercegovinu, gdje su ona i sestra odrastale.
“Jedini period koji pamtim kao teži, je možda taj povratak iz Njemačke u Bosnu i Hercegovinu 1998. godine. Sestra i ja smo već bile naviknute na život u Njemačkoj i povratak u Bosnu je donio velike promjene sa sobom. Međutim, naši roditelji su od početka intenzivno radili sa nama i uvijek su bili tu za nas. Pamtim prvi dan u novoj školi, koji sam cijeli preplakala. Nisam baš najbolje razumjela bosanski jezik a i izgovor mi nije bio jača strana i to mi je jako teško palo jer sam kao dijete od osam godina imala osjećaj da me niko ne razumije. Sjećam se da mi je učitelj nakon prvog časa, valjda da bi me smirio i pokazao mi kako sam ja sada dio te nove sredine, rekao da će me sutra upisati u dnevnik. Međutim za mene je to bio šok i ja sam počela još više da plačem. Riječ ‘dnevnik’ u vezi sa školom je meni bila nepoznanica. Dnevnik je za mene bio isključivo na TV-u jer smo, dok smo živjeli u Njemačkoj gledali dnevnik kako bismo dobili uvid u stanje u Bosni i Hercegovini, u kojoj je tada bio rat. Naravno tu priču danas često prepričavamo u porodici i smijemo se tome”, priča Ermina za dunav.at.
Ermina je već nakon završene srednje škole u Zenici otišla na studije u Beč gdje je upisala publicistiku i komunikologiju. Studiji joj nisu teško pali, te je već nakon šestog semestra završila osnovne studije a nakon toga i master studije u trajanju od četiri semestra. Dolazak u Austriju joj kako kaže, nije bio lagan, a rodna Bosna i Hercegovina će uvijek imati posebno mjesto u njenome srcu.
,,Ponovni odlazak u Austriju mi nije lako pao, ali me je držala mladalačka euforija i radoznalost u vezi sa novim razdobljem života koje me čeka. Ipak sam u Zenici stekla društvo, uspomene i ljubavi, a onda sam odjednom, iako svojom voljom, sve to morala napustiti. Čak se i austrijski njemački dosta razlikuje od njemačkog koji se priča u Njemačkoj, međutim, to sam u kratkom roku jako dobro savladala. Iako sam bila ovdje, mene je sve vuklo ka Zenici i Bosni. Prije svega iz razloga što je moj tadašnji momak, a današnji suprug bio u Bosni, tako da sam jako često putovala dole. Sve dok sam studirala, ja sam imala jaku vezu sa Bosnom i Hercegovinom i to će uvijek biti tako. Ne volim kada ljudi olako zaborave ko su i odakle dolaze. Moje porijeklo je jedan veliki dio mog identiteta. Ja ću za Austrijance uvijek biti stranac, ali ja lično nemam problem sa tim i ne posmatram to u nekom negativnom kontekstu. Ali isto tako moram priznati da sada, a već 11 godina živim u Beču, osjećam da ovdje definitivno pripadam. Čini me sretnom kada se osvrnem na svoj život u posljednjih 11 godina i vidim odakle sam krenula, gdje sam sve bila i dokle sam došla, a tek koliki je put preda mnom”, kaže Ermina i dodaje da se u Beču izgradila i oformila kao čovjek.
Ermina trenutno radi za jednu PR agenciju, a našim čitaocima je pružila bolji uvid u svoje zanimanje.
“Kako trenutno radim na poziciji Junior Consultant-a, ja sam prije svega zadužena za operativne poslove, ali imam i nekoliko klijenata o kojima sama brinem. Strateški dio posla dodirujem tek u nekim segmentima. U ovom zanimanju mi se najviše dopada dinamičnost. Sve što radimo je različito od projekta do projekta, jer je strategija djelovanja u svakom slučaju individualna. Firma u kojoj radim nije klasična agencija za odnose sa javnošću, nego je specijalizirana za polje takozvanog Litigation PR-a. Kada pričamo o Litigation PR-u, to je jako zanimljiv segment koji u Evropi tek zaživljava. Pod ovim pojmom se podrazumijeva strateška komunikacija pri pravnim izazovima. Dakle, ako je neka osoba javnog mijenja povezana sa nekim sudskim procesom ili se ime te osobe spominje u kontekstu osumnjičenog, mi smo tu da sačuvamo reputaciju te osobe i pobrinemo se za najbolju moguću komunikaciju, koja će na kraju pomoći u kreiranju pozitivne slike i imidža te osobe u javnosti. Posao kojim se bavim je jako uzbudljiv i svaki dan skupljam nova iskustva i ostvarujem nove kontakte. Uvijek se dešava nešto novo, klijenti odlaze i dolaze i svi su različiti i dolaze iz različitih branši. Širok je spektar tema koje moramo da poznajemo i to je ono što me fascinira u ovom poslu”, priča Ermina.
Ističe da su njena strast i ljubav porodica, a povremeno voli i da putuje.
Ova vrijedna djevojka našim čitaocima poručuje:
“Trud i rad se uvijek isplate. Prije ili kasnije, ali svaki uloženi trud dođe na naplatu. Jedna lekcija koju sam naučila od mog prvog mentora kojeg sam upoznala prilikom prve od mnogobrojnih praksi koje sam radila jeste to da je u životu bitno imati mogućnost izbora. Kada sam ovo prvi put čula, imala sam 21 godinu i od tada, pa evo sve do sada, to je rečenica na koju sam često mislila i koja mi je bila neka vodilja. Žao mi je kada vidim pasivne mlade ljude koji čekaju da im nešto padne sa neba i koji nisu spremni na žrtve kako bi postigli svoje ciljeve. Činjenica je da vam niko u životu ništa neće pokloniti i toga morate biti svjesni svakoga dana. Ali isto tako morate biti svjesni da trud nikada nije uzalud i da se na kraju isplati. Bar sam ja napravila takvo iskustvo i mislim da ne griješim kada to nekome dam kao savjet.”
(dunav.at, foto: Dr. Stefan Wanka-Wanström, Facebook)
