– Ljudi sa naših prostora, odnosno sa prostora bivše Jugoslavije često na samom početku svog boravka ovdje dožive neku neprijatnost. U takvim situacijama trebalo bi da znaju kako da se ponašaju. Oni ne treba da dozvole da ih neprijatnosti sputavaju, nego da uvijek idu dalje i naprijed prema svom zacrtanom cilju – istakao je Marković, koji se prije 30 godina preselio iz Požarevca u Beč, a zatim u Medling, grad koji je dvadesetak kilometara udaljen od austrijske prestonice.
Kada ste uplovili u poslovne vode u Austriji?
– Temelji za osnivanje firme „Renica“ postavljeni su 2000. godine, a ja sam dvije godine kasnije dobio akcije ove firme. Krajem 2003. godine počeo je jedan važan projekat, odnosno počeli smo sa završnom obradom proizvedenih metalnih dijelova. Prva CNC mašina kupljena je krajem 2004. godine, tako da se ova godina može smatrati godinom prekretnicom za razvoj i napredak firme.
Prema Vašem mišljenju, šta je ključno za uspješan poslovni razvoj?
– U šutini, da bi se osnovala i izgradila jedna firma veoma je važno da za to postoji dobra podloga. Takođe, značajno je da se raspoloživa novčana sredstva ulažu u razvoj preduzeća. Danas imamo ukupno 31 kompjuterski navođenu mašinu u firmi u Medlingu i u jednoj našoj ispostavi u Šopronu u Mađarskoj. Proizvodimo dijelove od raznih vrsta metala i obrađujemo ih, a nekad radimo i sa proizvodnjom i obradom dijelova od plastike. Vremenom se posao razvijao i stvorili su se uslovi da u Mađarskoj otvorimo proizvodne pogone. Naime, tri radnika Mađara, koji su radili ovdje u Medlingu, počeli su raditi u firmi u Šopronu. U međuvremenu se preduzeće razvijalo i sada tamo radi oko 45 radnika. Proizvodne kapacitete u Medlingu proširili smo 2015. godine, a u Šopronu je u toku izgradnja još jedne hale, čime će se ukupna površina proširiti za 800 kvadratnih metara. Razvoj poslovanja utemeljen je na dobrom planiranju, na upornosti i na tome da se predviđeni i dogovoreni rokovi poštuju. Ono što se obeća, to se mora i ispuniti. Kad je poslovni partner zadovoljan, onda je izvjestan napredak i razvoj preduzeća. U ovoj firmi rade kako ljudi sa naših prostora tako i Austrijanci i Mađari. Vaši radnici kažu da im znate prirediti i roštilj.
Da li i na ovaj način, između ostalog, pokušavate Austrijancima da predstavite i neke balkanske običaje?
– U našoj firmi ukupno je zaposleno oko 90 radnika, a među njima ima i Poljaka, Čeha, Turaka Albanaca. Mi smo multikulturalni tim koji ima jedan službeni jezik, a to je njemački jezik. I u našim proizvodnim pogonima u Mađarskoj komuniciramo na njemačkom jeziku. Nastojimo da svaka tri mjeseca, ako ne i češće, prirednimo roštilj za radnike. Obično to organizujemo petkom, na kraju radne sedmice. Ovdje se ne radi toliko o jelu, koliko o pridavanju pažnje radnicima. Želimo da pokažemo da su radnici važni za nas. U ovim prilikama obično pozovem i nekoliko poslovnih partnera Austrijanaca. Između ostalog, na ovaj način, pokušavam da Austrijancima približim čari
Balkana.
Na godišnjim proslavama koje “Renica” organizuje povodom Božića, goste zabavljaju domaći muzičari, pjevajući pretežno narodne pjesme. Kako na takvu vrstu zabave reaguju Austrijanci?
– Mi organizujemo jednu proslavu za radnike u Medlingu i jednu proslavu za radnike u Šopronu. Mogu reći da su veoma pozitivne reakcije Austrijanaca na našu muziku, uz koju znaju i da zaigraju. Kada pravimo proslave u Mađarskoj, onda su za zabavu zaduženi mađarski muzičari. Uvijek je lijepo i veselo. S obzirom na dosadašnje rezultate rada može se zaključiti da ste se Vi veoma dobro integrisali u austrijsko društvo.
Šta je, prema Vašem mišljenju, važno za uspješnu integraciju?
– Za svako prilagođavanje novom načinu života u inostranstvu, novom društvenom uređenju i uopšte uključivanju u nove tokove veoma je bitno poznavanje jezika. Znanje njemačkog jezika je ključ i polazna osnova za rad i napredak ovdje. Veoma je značajno i uspostavljati kontakte i komunicirati sa ljudima. Od velike važnosti je i dodatno školovanje, jer ovdje postoji mnogo kurseva koji su finansijski povoljni, ali veoma korisni za život i rad u Austriji.
Da li imate neku poruku ili savjet za sve ljude koji dolaze sa prostora bivše Jugoslavije i pokušavaju da u Austriji stvore bolju i uspješniju budućnost?
– Moja misao je da u svemu što je negativno ima i nešto pozitivno. Kada se nešto loše desi, onda
uvijek u tome treba tražiti i nešto pozitivno. Ne treba spuštati glavu, nego treba uvijek gledati
naprijed i ići ka zacrtanom cilju. Ljudi koji imaju san mogu daleko da stignu. San i cilj trebalo bi da
uvijek budu na prvom mjestu. Poteškoće s kojima se čovjek suočava uvijek treba staviti sa strane i
gledati pozitivno u budućnost.
(dunav.at)
