Dušankine priče objavljene u knjigama, napisao je književnik Mihajlo Orlović, liče na tihi večernji povjetarac koji miluje nostalgičnim zvucima. Zanimljivost pričanja Dušanke Kotur Ugrica izraženo je u prisnoj atmosferi svakodnevice, karakteristične za krajiški mentalitet, zaključio je Orlović, rekavši da je ona svoj pripovjedački dar gradila na usmenom predanju besjednika svoga kraja, piše “Srpskainfo”.
“Ovde me uvijek zapljuskuju emocije. Ja sam i knjige ‘Kao melem na ranu’ i ‘Zagonetna soba’ napisala teško proživljavajući svaku riječ, redak i rečenicu. Dvije stranice sam napisala, a treću isplakala”, rekla je Dušanka za Srpskainfo opisujući veliku privrženost mjestu u kojem je, veli, provela najljepši dio života.
– Meni uvijek, jednakim intenzitetom, nedostaje ovo lijepo mjesto, Kozarska Dubica, njeni ljudi i krajevi. Jeste da sam rođena u Austriji, živim u Švajcarskoj, ali osjećam da je ovo moj rodni kraj i moj zavičaj. Iz te čežnje nižu se biserne stranice mojih knjiga. Njih ne osmišljavam nego samo bilježim sve što je u meni, u mojim snovima, maštarijama, mojim uspomenama – kazala je Dušanka Kotur Ugrica.
Kada su se jedna vrata u životnoj etapi zatvorila, tada su se ova, lirska otvorila. Književnost, poezija, pripovijetka se u meni javila kao usud, kazala nam je tokom razgovora u Kozarskoj Dubici, gdje je u inat epidemiji došla da posjeti rodbinu i prijatelje.
– Više od dvadeset godina sam živjela u Kozarskoj Dubici i uvijek ovdje volim da dođem. Radujem se svakom dolasku u svoj grad, a ta razdaljina sa Cirihom, gdje godinama živim, pobudila je u meni nepresušno vrelo inspiracije za pisanje – kazala je Dušanka za Srpskainfo.
Ona je zaposlena u Patronažnoj službi Psihijatrijske bolnice u Cirihu, gdje noćne nesanice ispunjava pisanjem.
– Kada dnevna i večernja gužva utihnu, kada grad utone u san, meni se, u cijeloj svojoj ljepoti, ukažu Kozara i Potkozarje. Iz toga prizora, nezaboravnih slika i osjećanja, ukažu se najljepše priče koje zapisujem u dahu. Činim to žurno, u trenutku, da se ne pogube kao sunčeve zrake u rano jutro. To je moj svijet, tamo i ovamo, u meni i oko mene, koji rađa priče i knjige – opisuje Dušanka osjećanja, životni ambijent i čežnju pretočenu u pisanje, u umjetnost.
Dušanka Kotur Ugrica je predsjednik Udruženja pisaca “Literarni krug – Zlatno pero” u Švajcarskoj, koji okuplja 20-ak srpskih pjesnika. Oni svake godine objavljuju zajedničke zbornike poezije i proze.
Dušanka pomaže štampanje izdanja svojih kolega, pjesnika koji pišu na srpskom jeziku, a finansirala je knjige slijepom pjesniku Sreti Vučkoviću iz Kozarske Dubice i pjesniku Slobodanu Đuroviću iz Beograda.
(Dunav.at)
