Baby boomeri: Otac kao zaštitnik i hranitelj
Za baby boomere, čiji su stavovi i dalje oblikovani tradicionalnim idejama o rodnim ulogama, dobar je otac onaj koji može izdržavati i štititi svoju porodicu. Njihova predodžba o očinstvu proizlazi iz snažnih porodičnih vrijednosti i uloge muškarca koji je glava kuće, spreman da brani djecu i partnerku.
Iako tom pristupu često nedostaje emocionalna otvorenost koja se danas očekuje, ti muškarci su bili oslonac porodici. Emocije se nisu pokazivale, a hrana je, bez obzira na okolnosti, morala biti na stolu. Tradicionalne uloge u domaćinstvu nisu se dovodile u pitanje.
Generacija X: Važnost prisutnosti i brige
Pripadnici generacije X, koji su često odrastali osjećajući se zanemareno i snalazeći se sami, zauzeli su znatno aktivniji pristup u vaspitanju svoje djece. Ponekad taj pristup prelazi u pretjeranu zaštitu, čime kompenzuju vlastito odrastanje uz roditelje koji su stalno radili i rijetko bili prisutni, bilo fizički ili emocionalno.
Aktivno su mijenjali norme muškosti i od očeva očekivali viši nivo emocionalne inteligencije i brižnosti nego što su je dobili od svojih očeva. Generacija X više učestvuje u kućanskim poslovima i brizi o djeci, iako možda ne u mjeri koju od njih očekuju mlađe generacije.
Milenijalci: Očinstvo kao dio identiteta
Za očeve milenijalce, roditeljstvo je ključan dio ličnog identiteta. Oni će, za razliku od starijih generacija, češće definisati i imenovati svoj vaspitni stil, bilo da se radi o permisivnom vaspitanju ili nekom drugom pristupu. Uloga oca za njih je neodvojiva od toga ko su kao osobe.
Razgovori o mentalnom zdravlju su im važni i žele da muškarci u porodici pokazuju više emocionalne inteligencije nego što su to činili njihovi roditelji. Većina očeva milenijalaca svjesno stavlja djecu ispred karijere, čak i ako to s vremenom dovodi do sagorijevanja i gubitka ličnog fokusa.
Generacija Z: Spoj autoriteta i topline
Pripadnici generacije Z u svoje porodice uvode kombinaciju različitih roditeljskih stilova, često kao reakciju na vaspitanje vlastitih roditelja. Cijene emocionalno inteligentne i tople očeve, ali istovremeno u vaspitanje unose jasna pravila i strukturu, s elementima autoritativnog roditeljstva.
Žele svojoj djeci dati više prostora za greške, bez straha od kazne. Cilj je pružiti im više nezavisnosti nego što su je sami imali, a od očeva se očekuje da djecu poduče vještinama emocionalne regulacije, umjesto da se oslanjaju samo na disciplinske mjere, prenosi Index.hr.
