Na beogradskom Sajmu predstavljena knjiga “Tragovi bečkih Srba”

Glavni grad Austrije, istoričari književnosti nazivaju Vukovim Bečom. Reformator srpskog jezika Vuk Stefanović Karadžić pola veka je živeo i radio u austrijskoj prestonici u koju je stigao iz Zemuna i stvorio srpsku ćiriličnu pismenost.

Od njega su mnogi srpski književnici učili ne samo kako pisati pravilno, nego i kako misliti srpski. Iza njega slede generacije srpskih intelektualaca koji su se školovali i radili u austrijskoj prestonici. Beč u 18. veku postaje središte za štampanje naših knjiga i bibliografi beleže više od 300 naslova, navode Svetlana Matić i Marko Lopušina kao autori u uvodu knjige „Tragovi bečkih Srba” u izdanju „Prometeja”, koju su predstavili na ovogodišnjem Sajmu knjiga.

U Beču su, podseća naša književnica i profesorka iz Beča Svetlana Matić, stvarali pisci i slikari Branko Radičević, Petar Petrović Njegoš, Laza Kostić, Stjepan Mitrov Ljubiša, Đura Jakšić, Jovan Jovanović Zmaj. Takođe, Petar Kočić, Uroš Predić, nobelovac Ivo Andrić, Milo Dor, ali i naučnici Nikola Tesla i Milutin Milanković, arhitekta Bogdan Bogdanović i drugi naši stvaraoci. Autorka je u knjizi podsetila na zanimljivosti da je 1847. godine Vilhelmina Mina Karadžić na srpskom balu u glavnom gradu Austrije vodila kolo u narodnoj nošnji, da je iste godine i Njegoš u Beču objavio „Gorski vijenac”, kao i na to da je bečki dvor ostavio veliki uticaj na kralja Milana Obrenovića. Zanimljivo je i da je Paja Jovanović zbog svoje preciznosti i dara osam puta slikao cara Franju Josifa… Ona je predložila da se i u Beču otvori srpski kulturni centar, kakav postoji u Parizu, koji bi objedinio predstavnike naših klubova.

– U Beču je proradila i prva srpska štamparija, a 1813. godine Dimitrije Davidović tamo izdao prvi broj „Novina serbskih”. Sigurno je da su Srbi u Beču bili snažni nosioci balkanske trgovine, ali podjednako i umetnosti. Beč je danas veliki centar srpstva u dijaspori i glavni grad iseljenih Srba. Postoji bar pedeset zvaničnih mesta sa srpskim adresama ili tragovima, koje treba da posećujemo i ne zaboravimo da je Vukov Beč i grad srpskog naroda. Zato često i kažemo da je Beč naš – kaže Marko Lopušina, autor 17 knjiga o srpskoj dijaspori.

On je na promociji još rekao da je ova knjiga vodič kroz srpski Beč i putokaz kroz kulturu sećanja na srpsko prisustvo u austrijskoj prestonici.

– Modernim rečnikom kazano, ovo je vodič do srpskih destinacija našim turistima, našoj omladini na ekskurzijama, ali i našim ljudima koji žive i rade u Beču. Vodič za srpska mesta, čija istorija će ih čvršće povezati i učiniti da se podjednako osećaju i Srbima i Bečlijama – dodaje Lopušina.

Među mestima koja su u tom vodiču opisana su Park Dijane Budisavljević, Bečki univerzitet, Muzej Albertina, Bečka državna opera u kojoj su nastupali naši muzički stvaraoci, ali i Most Milutina Milankovića na pruzi Beč–Pešta. Takođe, spomenik Vuku, spomen-ploče Vilhelmini Mini Karadžić i Pauli fon Preradović – unuci Petra Preradovića koja se, pošto je napisala stihove za austrijsku himnu, smatra posrednicom između dva naroda.

Recenzentkinja Vjera Rašković Zec, doktor književnosti, napomenula je da „ovaj vodič može da posluži kao prosvetni izvor i obrazac za učenje o istorijski važnim stvaraocima u srpskim školama, kao i u integralnoj bečkoj nastavi”.

(politika.rs)

Pročitajte još

Popularno