Međutim, i u takvim okolnostima, jedna kompanija zaslužuje posebnu pažnju države i društva. Riječ je o „Alumini“ iz Zvornika, preduzeću koje je, u najvećoj mjeri, sopstvenim naporima i kapacitetima ispunilo sve predispozicije za svojevrsni specijalni status u ekonomskim koordinatama RS. To nije bilo nimalo jednostavno, jer je „Alumina“ 2013. godine, kao kćerka-firma nekadašnjeg giganta „Birač“, podijelila neveselu sudbinu ovog sistema, pa je u fabrici pokrenut stečajni postupak. Međutim, to nije shvaćeno kao povod za isticanje bijele zastave, budući da su menadžment i zaposleni u proteklih sedam godina uspjeli da potpuno revitalizuju kompaniju i preobraze je u fascinantan primjer uspjeha u gotovo nemogućim uslovima.
Danas „Alumina“, sa svim svojim proizvodnim i finansijskim parametrima, nema samo privredni, već i krupan strateški i politički značaj za Republiku Srpsku. Imajući u vidu demografske pokazatelje u istočnom dijelu RS, u znaku zabrinjavajuće silazne putanje kada je riječ o broju stanovnika na prostoru Hercegovine, Romanije, Podrinja i Semberije, izuzetno je bitno da postoji jedan ovakav poslovni subjekt. Dok je „Alumina“ funkcionalna, Zvornik će držati korak sa Bijeljinom, Istočnim Sarajevom i Trebinjem, kao nespornim centrima istoka Srpske.
Takođe, što nikako nije navažno, Banjaluka i zapadni dio neće morati da strepe od teritorijalnog diskontinuiteta sa Srbijom na području između Brčko distrikta i matice. Jer, ovdje nije riječ samo o numerologiji koja se odnosi na radnike „Alumine“, već i njihove porodice, a zatim i sve ostale adrese u gradu i regiji povezane sa ovim motorom razvoja. U statistici je uobičajeno množenje sa 20 kada se računa tzv. multiefekat, pa se ispostavlja da od pulsa ove firme i učinka nenih radnika indirektno zavisi blizu 50.000 ljudi.
Tokom sedmogodišnjeg perioda oporavka, „Alumina“ je imala zaista vrijedne domete, koji je čine više nego relevantnim faktorom ne samo unutar RS i BiH, već i u regionu, pa i u širim relacijama. Jer, u 21. vijeku, u kojem se znatan dio industrijskih kapaciteta sa Zapada seli na Daleki istok, a sa sjevera na jug planete, ova kompanija plasira vlastite proizvode u 46 zemalja u svijetu, ostvarujući na taj način godišnji prihod od blizu 300 miliona maraka. Kada se 1.600 zaposlenih u Zvorniku, predvođenih kreativnom i hrabrom upravom, nađe među samo 10 odsto firmi u svijetu koje su preživjele višedecenijske potrese na tržištu glinice i aluminijuma, to mnogo govori o trudu neophodnom da se u takvim procesima ostane na površini.
U „Alumini“ su na vrijeme postali svjesni da je važna kategorija poslovanja u 21. vijeku, a naročito u fahu proizvodnje kojom se oni bave – diverzifikacija. Odnosno, osjetno proširenje ponude, ranije zasnovane isključivo na metalurškom programu, a u posljednjim godinama na čak 22 nova proizvoda. Logično, to podrazumijeva i saradnju sa većim brojem partnera, a sve zajedno potvrđuje neumitnu zakonitost savremene ekonomije, prema kojoj poslovne adrese oslonjene isključivo na jedan proizvod i jednog kupca, nažalost, nemaju svijetlu perspektivu.
Ipak, treba imati na umu činjenicu da uspješan poduhvat, poput restrukturisnja jedne kompanije kakva je „Alumina“, ne može biti dugoročan ako ovaj sistem napreduje, a sve oko njega ostaje isto. To podrazumijeva rad bez balasta davno započetog stečaja, prije svega zbog poslovne komunikacije s bankama, koja je neophodna za realizaciju većine planova i projekcija. Nije sporno, prema svim dostupnim saznanjima, firma ima podršku republičkih institucija, kada god je neophodna, a to nije konstantno, jer nije u pitanju budžetski korisnik, već samoodrživ, izvozno orijentisan subjekt. Ali, ove pozitivne tonove nerijetko komplikuju pravosudne bizarnosti, usmjerene na (ne)rješavanje zamršenih relacija unutar šire strukture u kojoj je ponikla „Alumina“.
Šta to znači? Da „Alumini“, sa obećavajućom sadašnjošću, treba omogućiti da posluje bez sjenke gorke prošlosti i neizvjesne budućnosti. Mada dobar dio tih kretanja, nažalost, zavisi od mučnih pravosudnih tokova koji nadilaze kompaniju, Republika Srpska bi, u granicama mogućeg, morala da napravi hrabriji iskorak prema definitivnom rješenju statusa ove kompanije. A dobra transformacija vlasništva podrazumijeva isto što je već učinjeno sa proizvodnjom – diverzifikaciju. Odnosno, veći broj aktera zainteresovanih, na osnovu konkretnog udjela u vlasničkoj struktura, za progres „Alumine“.
Ovakav rezon vodi, prije svega, prema partnerima iz istog biznisa, a ne ka adresama koje bi bile početnici u ovoj grani industrije ili bi, što je još lošiji scenario, pokušali da je upotrebe kao monetu za znatno šira potkusurivanja. Ako je prethodno pravilo – uvažavanje struke, dalo rezultate u borbi sa epidemijom korona virusa, moralo bi da ima težinu i u odlukama sa ekonomskim predznakom.
Konačno, da bi „Alumina“ sačuvala teško stečeno i dragocjeno povjerenje, stečeno na internacionalnom tržištu, osim riješenog statusa, bilo bi krajnje poželjno da u nove prodore krene bez tereta stalnih sumnjičenja, osporavanja, pa i podmetanja klipova u točkove na domaćem terenu. Znači, da bude oslobođena negativnog publiciteta, te da joj oni koji joj ne mogu pomoći – ne odmažu. Bar toliko mogu da učine svi u Republici Srpskoj.
(banjaluka.net)
