Anja Lazić Akaratović rođena je 17. aprila 1984. godine u Zadru, a 2002. godine je završila srednju školu u svom rodnom gradu. Nedugo nakon toga se preselila u Beč gdje je upisala studij na Konzervatoriju Franca Šuberta, gdje je studirala mjuzikl, a nakon toga je nastavila da studira pedagogiju džez pjevanja. Ova harizmatična djevojka je radila, a i danas radi na mnogo kulturnih projekata u Austriji, a pored toga što se bavi umjetnošću, ona je i majka dvoje djece. Njeno umjetničko ime je Lara Lazagna, a za dunav.at podijelila je svoja iskustva života i rada u prestolnici Austrije.
“Prvi put sam došla 2001. godine u Beč s roditeljima u posjetu rodbini i shvatila da mi se grad sviđa. Tada se desila jedna bitna stvar, ujna mi je poklonila kartu za mjuzikl „Kosa“ koji je tada igrao u Raimund teatru, i tada sam shvatila da se sa tim želim baviti. Kada su roditelji podržali moju odluku, pronašla sam fakultet na kojem je to bilo moguće studirati. Dole sam prije toga završila muzičku školu gdje sam provela 10 godina izučavajući klavir i muzičku teoriju, a paralelno sam išla i u jezičku gimnaziju. Kad sam 2006. diplomirala mjuzikl u Beču, uvidjela sam koliko je to užasno zatvorena branša. Pokušala sam ići na nekoliko audicija, nekad je funkcioniralo, nekad i ne. Odigrala sam par malih uloga, ali mi se nije dopala ta čitava situacija u kojoj, sa završenim fakultetom, moram prvo uopće upasti na audicije. Onda se i nekome u 10 sekundi moram dopasti, kako bih dobila ulogu a tek postati član nekog ansambla u Beču, pogotovo za glumca s akcentom, to je poprilično teško ostvarivo. U tom periodu nakon završenog fakulteta, glumila sam u jednom austrijskom putnom kazalištu. Radili smo Karla Goldonija i njegovo djelo ‘Sluga dva gospodara’ što je bilo jako interesantno, jer sam radeći klasična djela mogla dosta naučiti. Uporedo sam plesala za jednu plesnu grupu i pjevala sessione i manje gigove. Tada sam shvatila da moram nastaviti studirati. Diplomom mjuzikla sam ja bila diplomirani izvođač mjuzikla, ali niti si pjevač, niti plesač, niti glumac. Ti si zapravo od svega po dio, što je i blagoslov i prokletstvo. Međutim, studij je divan, dijapazon gradiva je toliko opširan da bih taj fakultet poželjela svakoj mladoj osobi sa sklonošću pozornici. Za postdiplomski studij izabrala sam džez jer nisam veliki ljubitelj klasične tehnike pjevanja. Tada je došao svijet džeza, nove i meni prirodnije tehnike pjevanja, kojoj sam se opet morala vratiti jer je moj glas zbog mjuzikla počeo zvučati klasičnije. Dug i mukotrpan proces, time da sam paralelno upala u i jazz muzičku harmoniju gdje pravila i nema, i itekako ima, i sasvim su drugačija od onoga čemu su me podučavali čitav život. To mi je bilo teško, ali lijepo i vrlo interesantno” , priča Anja.
Na pitanje kako se teško ostvariti kao slobodni umjetnik u Austriji, Anja je rekla kako jeste teško, ali se može dosta toga lijepog ostvariti i napraviti.
“Trenutno se fiksno bavim svačim (smijeh). Ja sam slobodni umjetnik. Na više strana radim, jedan od poslova je predavanje pjevanja i klavira u školi. Takođe predajem na VHS-u gdje držim radionice za glas i za disanje. A paralelno radim i u pozorištu i sarađujem sa Akademijom Stanislavski već deset godina. Imali smo već nekoliko projekata zajedno, a ,,Kažeš anđeo“ je moj prvi samostalni projekt, koji smo prošle godine u junu izvodili prvi put. To prvo izvođenje je bilo samo u sklopu akademije i izvodilo se u manjem kazalištu. Tada sam shvatila da tu izvedbu moramo ponoviti, jer je zaista divna predstava. Evo sada, u saradnji sa BHKP-om, je ,,Kažeš anđeo“ opet zaživio”, rekla je ona.
Jergovićevo djelo ,,Kažeš anđeo“ objavljeno je 2000. godine, a stastoji se od 31 priče. Anja je za drugo izvođenje ove predstave izabrala šest priča, koje su na kraju povezane jedna sa drugom, a i u kojima će se publika moći pronaći.
“Knjiga ‘Kažeš anđeo’ mi je doslovno slučajno pala s neba u ruke. Tražili smo koju ćemo predstavu raditi i kolegica je donijela ovu jedinu Jergovićevu dramu, odmah sam znala da je to to. Kao prvo, jako volim Jergovića i kao osobu i kao pisca. Smatram da je on jedan znamen vremena na prostorima bivše Jugoslavije. Dao je pečat ovom vremenu i mislim da je jedan od najboljih naših pisaca ikada. Ja tada nisam znala da je on napisao dramu, pa sam se oduševila. Od mnoštva priča izabrala sam šest, prilagođavajući ih ansamblu teatra. Kritike prve izvedbe su bile zaista dobre, tako je ponovna izvedba za mene bila neminovna stvar”, kaže Anja.
Ideja da se predstava ,,Kažeš anđeo“ odigra i na prostorima Balkana je trenutno neostvariva.
“Pokušavala sam, međutim ubrzo sam shvatila da nas je u ansamblu previše. Ima nas jedanaest i svako od nas ima svoj život. Tako da ne bi bilo fer od mene da ih vučem na neku turneju. Kad budem radila ovakve projekte u budućnosti, gledaću da sarađujem sa malo manje ljudi. Jer, što je više ljudi, više je nepraktično i teže pa i samu probu organizirat, a kamoli gostovanje. O financijskoj neisplativosti neću ni početi”, smatra Anja.
Pored režiranja, Anja se kako i sama kaže najkomotnije osjeća na bini dok pjeva. Upravo je sa nama podijelila iskustvo o saradnji sa muzičarima i neke od projekata koje je do sada radila.
“Volim sve da radim, ali kada izađem na binu da pjevam, to je to. Tu sam doma. A sve ostalo čime se bavim, ispunjenje je mojih snova, jer pozorišne daske neiscrpan su izvor inspiracije. Radila sam i kao koreograf i naučila prvi put kako je stajati ispod pozornice, a ne na njoj. Mislim da je to jako bitno za svakog glumca i pjevača. Jedna od ljepših saradnji mi je saradnja sa bendom Frustrations, gdje sam čak pisala i svoje autorske tekstove. To je bilo jako zabavno i poučno za mene. Taj bend sada postoji u jednoj drugoj formaciji. Vodila sam i jazz zbor jedno vrijeme, i to je bio krasan period. Ali mislim da mi je od svih mojih solo projekata „Kažeš anđeo“ za sada najdraži. Kada si režiser najviše naučiš kako da šutiš. Ja jako volim da pričam i dugo mi je trebalo da naučim da šutim. Jednostavno moraš pustiti i promatrati, a reći dovoljno, teko onoliko da im kažeš svoje mišljenje, a da im ne uništavaš njihovu umjetničku slobodu. Biti i na sceni i ispod scene je moje mjesto pod suncem, iako sam veliki tremaroš. Ne može se to na meni vidjeti, jer se držim kao da imam sve pod kontrolom, a u sebi divljam. Kada se radi o uzorima ili muzičarima koje jako volim, izdvojila bih Ellu Fitzgerald kao jednu kompletnu vokalnu umjetnicu koja je imala savršenu tehniku, prekrasnu emociju, dah, fraziranje, scat improvizacije. Ona je mogla da pjeva sve. Dok sam studirala često sam slušala njenu muziku i koristila je kao vježbu”, kazala je ona.
Za kraj, Anja nam je rekla nešto više o Akademiji Stanislavski i ovom prilikom je pozvala sve ljude koji su zainteresovani da dođu i pogledaju predstavu ,,Kažeš anđeo“.
“Akademija Stanislavski je škola glume u Beču koja okuplja mlade glumce sa prostora bivše Jugoslavije, i kao takva postoji već 15 godina. Ova predstava je jako bitna jer je univerzalna i mislim da svako može u njoj da se pronađe. U prošloj izvedbi je bilo sedam priča, a kasnije kada sam pričala sa ljudima koji su gledali predstavu, svaka priča je imala svoje fanove. Bilo je podjednako podijeljeno, jer su priče toliko različite, a opet ih povezuje taj objekt nebodera u kojem se sve dešava, i riječ anđeo. Bitno je pogledati tu predstavu jer je ispravno podržati rad mladih ljudi, i zato što naših predstava u ovom gradu ima premalo i ako ih ima, često su sumnjive kvalitete (smijeh). Mislim da ovaj grad ima veliku pozorišnu publiku koja je željna predstava i događanja na BKS-u, a i želimo mlade ljude vratiti u pozorište, što i jeste opet u modi, jer se mladi ljudi, čini mi se, umaraju od puste tehnike i vraćaju korijenima. Polažem vjeru u tu generaciju, pa sam samim time obavezana da radim i u tom smjeru”, rekla je Anja.
Anja je poslala poruku mladima:
“Mladim ljudima bih poručila da prije svega budu vrijedni. Radite i učite, provodite vrijeme jedni s drugima, i pobogu, ne kukajte bezveze. Živite za danas i za ovaj moment.”
Ovom prilikom pozivamo vas da dođete na predstavu “Kažeš anđeo”, koja će biti izvedena u petak 14. decembra, sa početkom u 19:30 časova. Mjesto održavanja predstave je: Urania Mittlerer Saal, Uraniastrasse 1, a karte možete kupiti u Pitawerku po cijeni od 12 eura, ili na večernjoj kasi od 18:30.
