Koža je izdržljiv i svestran materijal koji se u svakodnevnom životu koristi u raznim područjima kao što su industrija namještaja i odjeće. Postupak proizvodnje prave kože sve se više smatra upitnim s etičke i ekološke strane, a neki od razloga za to su krčenje šuma u svrhu prenamjene u pašnjake, upotreba opasnih tvari u procesu štavljenja i emisija stakleničkih plinova. Za izradu umjetne kože koriste se
materijali na bazi plastike poput polivinilklorida i poliuretana, a u njihovoj se proizvodnji pak rabe fosilne sirovine, piše EurocommPr.
Ekološki prihvatljiviju varijantu predstavlja zamjenski materijal nalik koži dobiven od gljiva. Međunarodni tim znanstvenika pod vodstvom kemičara Alexandera Bismarcka i Mitchella Jonesa sa Sveučilišta u Beču u članku objavljenom u časopisu „Nature Sustainability“ objašnjava da održiv materijal na bazi biomase gljiva ima značajan potencijal. Obično je potpuno biorazgradiv, a prilikom njegove proizvodnje ne oslobađa se ugljikov dioksid.
Takva vrsta inovativne zamjene za životinjsku i umjetnu kožu proizvodi se recikliranjem nusproizvoda u poljoprivredi i šumarstvu kao što je piljevina. Oni služe kao podloga za micelij gljiva, odnosno vegetativni dio s razgranatim nitima koji potiče njihov rast. Nakon što micelij naraste do određene veličine, može se prikupiti biomasa za daljnju obradu. Biomasa gljiva naposljetku je po izgledu i
svojstvima vrlo slična koži.
Bečki znanstvenici dodaju da prve biotehnološke tvrtke već plasiraju na tržište materijale dobivene od gljiva. Uzimajući u obzir tu činjenicu kao i znatan napredak u ovoj tehnologiji, ističu da sve ukazuje na to da će ovaj novi materijal igrati značajnu ulogu u budućnosti kao etički i ekološki prihvatljiva varijanta.
Foto: Alexander Bismarck
