Beč je predivan grad, prava metropola koja svakome nudi pregršt mogućnosti, a da li ćete ih iskoristiti zavisi isključivo od vas. Bogata istorija, kultura, neodoljiva gastronomija, uređenost svih sfera života nešto je na šta se zaista lako naviknuti. Ipak, meni najljepši dio godine i dalje je ljetni raspust, vrijeme koje provodim odmarajući u zavičaju.
Da li je u pitanju nostalgija, ili nešto drugo, vrijeme provedeno u rodnom kraju ima posebnu vrijednost. Prvo, jezik. Bosna, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, gdje god da dođem – razumijemo se. Ljudi su srdačni i prijateljski raspoloženi. Drugo, mnoštvo sadržaja tokom jula koji se zaista ne smiju propustiti. Festivali, more, adrenalinske avanture… Treće, cijene. Toliko toga se može vidjeti, obići i priuštiti za novac za koji se u Beču, ali i ostatku Austrije, ne može ni približno jednako uživati.
Ove godine Mia, moj saborac iz studentske klupe, i ja, odlučile smo se za jednu turneju po Balkanu. Dogovor je pao još početkom godine, kada smo okvirno napravile rutu i plan puta – tri sedmice od grada do grada, nakon čega svaka ide svojoj kući, ja u Bijeljinu, a Mia u Beograd.
Planiranje i pripreme za put su bile malo iscrpljujuće, ali smo napravile odličan plan. Smještaj smo rezervisale tek 15 dana prije polaska, kada smo utvrdile konačne detalje. Dosta je toga što nam je olakšalo ovu našu ljetnu avanturu. Naoružale smo se strpljenjem, pozitivnom energijom, ali i skromnom ušteđevinom.
Za početak, od savjeta bih preporučila sljedeće: Moovit aplikacija koja će Vam u svakom trenutku pružati informacije o gradskom prevozu, gdje god da se nalazite, i to redove vožnje, mapu sa najbližim autobuskim stajalištima, pa čak i vrijeme potrebno da do njih stignite. Google mape su takođe bile od velike koristi, ali i neki online servisi poput Trip Advisor-a na kome korisnici pišu recenzije i ocjenjuju kompletnu turističku ponudu nekog grada, od kafića, restorana, preko znamenitosti i organizovanih tura, Airbnb-a na kome možete pronaći odličan smještaj za malo novca, ali i stranice na FB kao što je “Tražim nudim prevoz”.
Olakšavajuća okolnost je i činjenica da smo sve vrijeme imale internet i besplatne minute, s obzirom da obe koristimo 4Young paket austrijskog MTEL-a u sklopu kojeg imamo 14GB interneta i neograničene pozive u Austriji, Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, što je sjajno jer nismo morale razmišljati o tome hoćemo li negdje biti u prilici da se konektujemo na Wi-Fi kada nam zatreba, ili da strahujemo od telefonskih računa zbog rominga, jer je u ovom paketu u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori besplatan. Osim toga, naoružale smo se i eksternim baterijama, tako da smo telefone punile u pokretu.
Sadržaj teksta
Prva destinacija – Novi Sad
Nakon pakovanja koje nam je oduzelo cijeli jedan dan, jer je dobro trebalo izvagati šta ponijeti, a da ne bude ni premalo ni previše, zajedno smo iz Beča krenule put Novog Sada. Razlog očigledan, EXIT festival. Po dolasku u Novi Sad sve je dosta opuštenije, da li zbog činjenice da sam u svojoj zemlji na odmoru ili gledano objektivno.
Dvokrevetnu sobu u blizini Petrovaradinske tvrđave platile smo ukupno 80 evra za četiri noćenja. Karte za festival smo kupile u januaru po dosta nižoj cijeni u odnosu na redovnu, a prevoz iz Beča nas je koštao 20 evra po osobi. Prevoz smo pronašle preko FB stranice “Tražim nudim prevoz”, a u Novi Sad smo doputovale sa dvije djevojke su inače iz Novog Sada, a u Beču žive i rade.
O samom festivalu teško je reći bilo šta što već nije rečeno. Energija koja obuzme ovaj grad u toku trajanja festivala je nevjerovatna. Na svakom koraku su mladi ljudi iz cijelog svijeta, koji se trude da iskoriste svaki trenutak proveden u Novom Sadu. Noću tvrđava liči na mravinjak, a danju, svi ti “mravi” razmile se po cijelom gradu, posebno na štrandu i Ribarskom ostrvu gdje uz bogatu kuhinju i osvježavajuća pića pune baterije za skakanje u festivalskoj masi. Poseban utisak na nas je ostavio nastup Grejs Džouns koja, uprkos godinama, i dalje ima šta da ponudi publici. Osim njenog nastupa, pun pogodak su bili i Migos.
Kada sve saberemo, festival je ispunio sva naša očekivanja, a sa njegovim završetkom, bilo je vrijeme da se krene dalje – pravac Jadran.
Druga destinacija – Budva
Odlučile smo da putujemo noćnim vozom u Bar. Na karte smo potrošile oko 20 evra po osobi. Iskreno, iznenadilo nas je činjenica da su kupei u vozu bili uredni i čisti, tako da je ova vožnja poslužila odlično za spavanje i odmaranje.
Po dolasku u Bar imale smo taman dovoljno vremena da doručkujemo i popijemo kafu, a zatim stignemo na autobus koji ide za Budvu. Tamo nas je čekao naš domaćin Nikola, inače vlasnik smještaja koji smo rezervisali putem Airbnb-a. Naša morska avantura trajala je 7 dana. Budva predivna kao i uvijek, danju nudi odmaranje na plaži, i uživanje u morskim specijalitetima, a noću provod u diskotekama koje su krcate.
Treća destinacija – Tara
Iako smo iz Budve planirale u Banju Luku, sasvim slučajno pronašle smo prilično jeftin aranžman – rafting na Tari. Cijena aranžmana uključivala je prevoz iz Budve do kampa, noćenje i cjelodnevni rafting. Uz to smo uživale i u nevjerovatnoj hrani koja se spremala u kampu, a domaćini su nam izašli u susret, te nas nakon raftinga odvezli do Sarajeva gdje smo “uhvatile” autobus za Banju Luku.
Rafting je nevjerovatan, a Tara i njen kanjon su nešto što smo navikli gledati u emisijama na Discovery-ju ili sličnim kanalima. Voda je plavo zelena i prozirna, priroda divlja, a prizori takvi da ostavljaju bez daha. Meni je ovo bilo prvo raftersko iskustvo, dok je Mia išla i prošle godine, pa je znajući kakva avantura nas čeka i insistirala da ipak odemo. I drago mi je što jeste.
Četvrta destinacija – Banja Luka
U Banju Luku smo stigle rano ujutru, a put nismo ni osjetile. Umor nas je u potpunosti svladao od momenta kad smo sjele u autobus, tako da se narednih nekoliko sati nismo ni budile. Na stanici nas je dočekao Mijin rođak koji je ujedno i bio naš domaćin. U vrijeme kad smo došle, taman je počinjao Demofest, trodnevni festival demo bendova, jedini i najveći takve vrste na ovim prostorima.
Prvo što mi je palo na pamet po dolasku u ovaj grad bili su ćevapi. U Beču imamo prijatelja koji je inače iz Banje Luke i koji nam je ćevape preporučio kao nešto što obavezno moramo probati dok smo ovdje. Poslušale smo ga i nismo pogriješile. Na kraju smo ih jele tri dana. Nema bečke šnicle koja se može uporediti sa ovim specijalitetom.
Festival je takođe bio odličan. Sviralo je dosta bendova, za koje iskreno nismo ni čule, a bili su sjajni. Osim demo bendova, nastupali su i neki poznati izvođači, a nas je posebno oduševio Marko Louis. Ukratko – jedan od najboljih koncerata na kom sam bila.
Peta destinacija – dome, slatki dome
Četvrtog dana u Banjoj Luci odlučile smo da je vrijeme da se krene kući. Sve ljepote kojih smo se nagledale u proteklih skoro 20 dana, nismo htjele više ničim pokvariti, a moram priznati da smo se i malo umorile. Poželjele smo se roditelja, prijatelja i specijaliteta naših baka.
Još jedna šetnja gradom, pakovanje i smjestile smo se u autobus. Narednih nekoliko dana smo uz posljednje atome snage prepričavale sve doživljaje, a zatim se u Bijeljini rastale. Mia je nastavila prema Beogradu, a ja svojoj kući gdje me bogatom trpezom dočekala porodica, željna svog “bečkog studenta”.
Kompletno putovanje, na kome i nismo nešto štedjele, koštalo nas je svaku dosta manje u odnosu na to koliko nas inače košta mjesec dana života u Beču. Uspomene koje ostaju su neprocjenjive. Ostaje nam sada da do naredne godine, kada ćemo se ponovo odvažiti na sličnu avanturu, uživamo u sjećanju na jedno savršeno putovanje kroz Balkan.
Pripremila: Aleksandra P.
