– Moj posao je kontribucija očuvanju Dunava, ali i svega što Dunav predstavlja i mimo upravljanja riječnim slivom. Često se među kolegama može čuti termin “dunavska porodica” što govori o visokom osjećaju pripadnosti i posvećenosti zemalja za regionalno dobro, uključujući i maticu. Ipak, za mene je ultimativna vrijednost upravo očuvanje dragocjenog ekosistema – rekla je Krstajićeva, koja je koosnivač i predsjednik organizacije Youth Water Community Central and Eastern Europe (YWCCEE).
Zbog ljubavi prema hidrogeologiji karsta iz Nikšića ste otišli u Beograd, gdje ste zavšili i osnovne i master studije.
– Tako je. Studirala sam i završila osnovne i master studije na Departmanu za hidrogeologiju u Beogradu. Tema master rada bila je zaštita karstnih izdanskih voda Nikšićkog polja, gdje se nalaze i glavna izvorišta za vodosnabdijevanje grada Nikšića. Paralelno sa master studijama i kasnije nastavila sam stručnu praksu u privatnoj firmi radeći na projektovanju i elaboratima o zaštiti i rezervama podzemnih voda. Nakon isteka druge godine stručne prakse položila sam stručni ispit i
time stekla pravo potpisivanja na projektima. U međuvremenu, odlučila sam da nastavim doktorske studije takođe na Departmanu za hidrogeologiju, i tada sam, poslije manje od godinu dana dobila ponudu da karijeru nastavim u Beču i svoje dosadašnje radno iskustvo proširim radom na regionalnom, odnosno internacionalnom nivou.
Kako ste se odlučili da se preselite u Beč i da ovdje nastavite svoju karijeru?
– Karijeru u Beču počela sam praksom u Internacionalnoj komisiji za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) čija je članica i Crna Gora. Nominovana od strane Ministarstva za poljoprivredu i ruralni razvoj Crne Gore, primljena sam na jednogodišnju praksu sa fokusom na upravljanju riječnim slivom. Kako je Dunav najinternacionalniji sliv na svijetu, bila je to savršena prilika da naučim i osjetim međunarodnu saradnju u jednoj od nejeminentnijih riječnih Komisija. U toku prve godine rada za ICPDR imala sam priliku da duboko hidrogeološko znanje proširim i shvatim njegovu ulogu u kompletnom upravljanju riječnim slivom. Pored usko stručnog znanja naučila sam koliko je bitno poznavati opštu sliku, odnosno sagledati cijeli riječni ekosistem koji je sastavljen iz mnoštva međuzavisnih elemenata. Posebno bih istakla značaj intersektoralne saradnje u postizanju krajnjeg cilja – čistijeg, bezbjednijeg i zdravijeg Dunava. Nakon produženja prakse, obavljala sam privremenu funkciju eksperta za Upravljanje riječnim slivom pet mjeseci, nakon čega sam nastavila sa radom u Komisiji na poziciji asistenta za EU projekte i Joint Danube Survey 4, na kojoj sam i danas. Tokom rada u ICPDR-u pored sticanja širokog znanja o biodiverzitetu i zavisnosti različitih sektora od vode, posebne komunikacione vještine su došle kao poseban vid rasta kao i razumjevanje izazova međunarodne kooperacije. Biti dio saradnje 14 zemalja članica i Evropske komisije otvorilo mi je perspektivu i pomoglo da uđem u svijet profesionalaca koji utiču na donošenje i primjenu planova upravljanja riječnim slivom sa krovnog ka nacionalnom nivou.
Jedan ste od osnivača organizacije mladih na evropskom nivou koja se bavi zaštitom voda. Kako ste došli na ideju da osnujete ovakvu organizaciju i koji su njeni ciljevi?
– Radi se o internacionalnoj inicijativi mladih profesionalaca čiji je fokus voda, kao osnovni prirodni resurs. Trenutno pokrivamo 11 zemalja, a kako smo nedavno osnovani članstvo se širi. Naš reon djelovanja obuhvata prvenstveno Centralnu i Istročnu Evropu što svakako obuhvata i Balkan. Mladi inženjeri, pravnici, naučnici kao i studenti čija će se profesija dalje vezivati sa radom sa vodom, aktivni su kroz četiri radne grupe u zavisnosti od njihovih afiniteta, starosti do 35 godina. Organizaciju smo nazvali Youth Water Community Central and Eastern Europe (YWCCEE) i ja sam koosnivač i njen trenutni predsjednik. Drago mi je što imamo veliku podršku seniorskih partnera pa smo zahvaljujući tome za nepunih godinu dana postojanja uspjeli da pokrenemo i sprovedemo dva projekta. Istakla bih kao posebnu prednost razliku u radnom iskustvu članova, metodologijama učenim na različitim fakultetima i beskrajan izvor ideja koje se vide u projektima mladih.
Često učestvujete i na internacionalnim stručnim skupovima. Kakav je značaj učestvovanja na ovakvim konferencijama?
– Kongresi i konferencije su dio mog posla. U nešto manjoj mjeri posjećujem čisto naučne skupove jer vremenski resurs za sada ne dozvoljava, ali kao neko ko trenutno balansira između menadžmenta i nauke, svakako, nastojaću da pružim i što veći naučni doprinos sagledavajući problematiku teme iz dva ugla. Lično pokušavam da pratim što više naučnih skupova ne bih li uporedila ili bila inspirisana novim dostignućima iz moje oblasti. Kao doktorant čija je prva ljubav
hidrogeologija karsta rado prisustvujem hidrogeološkim skupovima, koji su različitih karaktera, kao i nacionalnog i internacionalnog obima. Posljednji veliki skup na kom sam prisustvovala je bio skup hidrogeologa u organizaciji Internacionalne asocijacije hidrogeologa u Dubrovniku. Bila je to velika konferencija koja je okupila svjetske naučnike i dala priliku mladim naučnicima da predstave svoje dosadašnje rezultate uključujući i mene. Posebno, paralelno, poglavlje koje se odvija u mom profesionalnom životu je i prisustvovanje događajima i konferencijama koje su posvećene
menadžmentu voda. Takav događaj je bio i u Brazilu, a okupio je najuticajnije kompanije, banke, komisije i naučne institutcije pod nazivom World Water Forum. Tu sam kao predsjednik YWCCEE imala priliku da predstavim iskustva iz Centralne i Istočne Evrope kolegama iz cijelog svijeta. Takođe, naučila sam koje sve mogućnosti svijet zapravo pruža idejama i pokušala da to saznanje i otvorenost prenesem i na naš reon i organizaciju.
Dunav je rijeka koja povezuje mnoge zemlje, ali moglo bi se reći i dijasporu sa maticom.
– Dunav je, kao što sam već rekla, najinternacionaliji sliv na svijetu i ne samo da povezuje već i poziva zemlje na saradnju. Kako je i moja zemlja dio dunavskog sliva, moja lična misija je povezivanje rada u Komisiji i ciljeva Crne Gore. Svoj rad ću i u buduće usmjeravati ka očuvanju vodnih resursa i njihovom upravljanju, a nadam se da će moja priča podstaći čitaoce da djeluju kao pojedinci u zaštiti izvora života, energije i rekreacije – rijeke Dunav. Samo osvješćivanje odnosa pojedinaca prema vodnom resursu doprinijeće očuvanju dunavskog ekosistema bez obzira o kojoj se dunavskoj zemlji radi.
(dunav.at)
