Jovana Raljić, mlada violinistkinja iz Banjaluke posljednjih godina širom Evrope održala je više od 300 koncerata, a osim solo nastupa u najvećim evropskim koncertnim dvoranama nastupala je i sa Bečkom, Gračanskom, Mađarskom, Poljskom i Finskom filharmonijom, kao i Češkim simfonijskim orkestrom.
Muzikom se bavi od malih nogu, počela je sa dvije, tri godine u dječijem horu “Vrapčići”, a ovo iskustvo mnogo joj je značilo u nastavku karijere jer se oslobodila treme i straha na sceni, pa sada više ne osjeća strah nego potrebu da bude na sceni i da svoje emocije prenese publici.
– Nakon toga kada sam upisala muzičku školu spontano je došla i violina kao izbor i sve je to na neki način teklo bez nekih planova – rekla je Jovana Raljić u razgovoru za Anadolu Agency.
Prije pet godina nastavila je školovanje u Austriji, a trenutno je na master studijama u Beču, koje bi trebalo da završi u narednih godinu dana. Pored studija ima nastupe po Evropi u različitim vrstama ansambla ili orkestra, a najviše nastupa solo. Pored violine i dalje se bavi i pjevanjem gdje se više okrenula ka džez muzici.
Lijepa strana posla su putovanja
– Bavljenjem sa dvije vrste muzike, glasom i violinom, sama sebe na neki način držim u balansu – kaže Raljić.
Poredeći džez i klasičnu muziku objasnila je da joj džez pruža opuštanje jer je dosta slobodan dok u klasičnoj muzici uživa na drugi način.
– Nikad se nisam konkretno školovala u pjevanju tako da uvijek je to bila jedna vrsta odlaska samoj sebi onome što ja želim, kako ja želim i uvijek mi to pruži jednu vrstu smirenja, ali klasična muzika je sama po sebi više striktna i stroga. Ima dosta pravila, violina kao instrument je toliko kompleksna da iznova sama sebe podsjećam zašto sam to izabrala, a sa druge strane mi bude i drago jer napredujem brže. Klasična muzika mi pruža intelektualno zadovoljstvo, a džez više neko emocionalno – rekla je Jovana Raljić.
Kada je prije sedam godina prvi put nastupila u koncertnoj dvorani u Beču sve joj je izgledalo kao san, kao nešto što se više neće ponoviti. Ipak kada je upisala Akademiju sve je krenulo spontano bez pomoći ili uticaja.
– Svijet klasične muzike dosta se centrira u Austriji tako da sa svih strana svijeta dolaze umjetnici i drže koncerte. Polako smo se upoznavali i neki su primjetili da ima smisla to što radim i dopalo im se i počeli su me zvati da sarađujem sa njima prvenstveno preko dirigenata iz različitih svjetskih centara – ispričala je Jovana Raljić i dodala da je na taj način dobila priliku da nastupa sa najpoznatijim evropskim simfonijskim orkestrima i filharmonijama.
Kao izuzetno lijepu stanu svog posla izdvaja putovanja, koja joj trenutno odgovaraju iako nema fiksno radno vrijeme i platu, što bi imala ako bi u budućnosti bila koncert majstor nekog simfonijskog orkestra kao stalni član.
– Sa druge strane imam toliko slobode da se bacim u različite projekte, da upoznajem izvrsne umjetnike i da se, kroz ta iskustva sa različitim nacionalnostima i državama, bukvalno osjećam kao stanovnik Evrope ili svijeta, ne kao stanovnik ove države ili neke druge – istakla je Raljić.
Poredeći šanse za uspjeh u BiH i drugim zemljama istakla je da postoji dosta sličnosti, ali da su osobe iz BiH specifičan primjer jer je “poprilično teško preći na tu stranu, ali onda kad se pređe dalje je sasvim jednostavno”, a uspjeh daje nevjerovatan osjećaj ponosa.
– U smislu talenta i potencijala mi ne kasnimo. Naprotiv upoznala mnogo Austrijanaca koji su od rođenja imali priliku da nastupaju u velikim koncertnim dvoranama, posjećuju koncerte, dobijaju časove od vrhunskih umjetnika i na neki način su ostali na ne čak ni prosječnom nivou. Tako da što se tiče potencijala garantujem da sa naših prostora imamo stvarno mnogo talenata, ali te sve druge stvari koje se dešavaju jednostavno sprečavaju ne samo u finansijskom nego i motivacionom smislu – rekla je Jovana Raljić.
Još u srednjoj muzičkoj školi primjetila je da “gura samu sebe ne znajući gdje ide”, ali da nekima možda treba podrstrek koji ne dobiju zbog siutacije kakva je ovdje, pa nažalost i ne napreduju dalje.
– Sigurna sam da sam ostala ovdje sa istim talentom zbog okolnosti ne bih sigurno napredovala koliko napredujem sad, jer tamo ipak svi dolaze tako da je veće takmičenje – kaže ona.
Naglasila je da ne osuđuje zbog situacije u BiH obzirom da su budžeti apsolutno neuporedivi između Austrije i BiH, a osim toga Austrija ima tradiciju klasične muzike.
– To je njihova jedna vrsta tradicionalne muzike tako da je potpuno razumljivo zašto će biti veći napredak i standard – kaže Raljić.
Kontinuitet dolazaka na koncerte
U posljednjih godinu dana nastupila je, između ostalog, u Španiji, Italiji, Francuskoj i Mađarskoj, a ove godine očekuje i više nastupa jer je stupila u kontakt sa menadžerskom agencijom iz Beča koja će joj u organizacionom smislu olakšati posao. U budućnosti namjerava za zauzme poziciju koncert majstora u nekom od orkestara, kao prva violina, jer vjeruje da će joj fiksni posao ipak postati primamljiv.
Poredeći publiku u BiH i inostranstvu, naročito u Austriji istakla je da u toj zemlji pored toga što postoji tradicija i njegovanje klasične muzike postoji kontinuitet dolazaka na koncerte. Mnogi plaćaju godišnje pretplate za koncerte, a “zbog budžeta država i standarda ne očekuje se ovdje da se stavi ista cijena karte kao i u Austriji”.
– Sa druge, malo negativnije strane mi imamo malo neku sklonost da sudimo prije nego što bismo nešto i čuli. Tako da mi smo baš toliko kritički nastrojeni da meni dobro dođe jer u smislu kritike ako ovdje dobro prođem – bilo gdje sam super – istaka je Raljić i dodala da se uvijek raduje nastupima pred domaćom publikom kada pokaže koliko je napredovala i dobije pozitivne reakcije.
Mladim muzičarima poručila je da rade još više, a to bi kaže rekla i sebi da je u njihovim godinama jer ranije nije bila motivisana kao sada kada vježba po više od pet sati dnevno.
– Raditi mnogo, čak i kada ne znaš šta će da se desi iz toga, da je to jednostavno neka vrsta ličnog zadovoljstva, a ne konkretan cilj. Mora da postoji kontinuitet u radu i generalno ambicija kao nečemu, ali bez ljubavi i ličnog zadovoljstva niko ne treba ništa da sili. U mom slučaju nikav spoljašnji uticaj nije doprinio da odem negdje, tako da definitivno je moguće – dodala je Jovana Raljić.
(Agencije)
