Nekako je ta tražilica koju su smislili i lansirali pametni diplomci Stanforda brzo postala navikom i dijelom svakodnevice milijuna ljudi. Tijekom prvih godina jedva su u Googleu nešto zaradili. AdWords im je nacijedio nešto čisto da pokažu potencijale, a onda su 1999., nakon samo pet godina postojanja, na IPO-u ponudili 19,6 milijuna dionica i za svaku dobili 85 dolara. Spektakularno! No, ni tada još nismo slutili što bi taj Google mogao postati do današnjice – ogromni div koji praktično kontrolira tržište interaktivnih medijskih usluga. Netko tako utjecajan i velik zapravo je bio nezamisliv 1999. godine. Nikome nije padalo na pamet da će Sergey Brin i Larry Page putem preuzeti 270 kompanija (od startupova do vrlo značajnih igrača kao što su Doubleclick, YouTube, Waze…). Isto tako, nitko nije pomišljao dok smo svojim pretragama hranili rast i utjecaj Googlea da će jako širiti sferu svojih interesa te postati ključni igrači u poljima poput artificijelne inteligencije, robotike, obnovljivih izvora… Interesi, moć i utjecaj današnje krovne kompanije Alphabet neusporedivi su s onim što je Google značio u prvim godinama postojanja i po čemu je postao prepoznatljiv.
Slična je priča i Facebook. Počeo je kao zabavna, neformalna društvena mrežica pomalo neobičnog dizajna, a danas je puno više od najveće i najutjecajnije društvene platforme na svijetu. Njegova moć, koju može izvući ne samo iz prestižnih algoritama nego puno više iz pristupa osobnim podacima milijuna korisnika, predodređuje poslovne sudbine niza kompanija kojima temeljno poslovanje uopće nisu društvene mreže. I šire se. Vodeći menadžeri Facebooka, primjerice, upravo pokreću novu veliku igru – ulaze u svijet pružanja financijskih usluga. S obzirom na to da planiraju lansirati vlastitu kriptovalutu, čini se da su se čak drznuli ući u polje koje su donedavno kontrolirale države. Teško je vjerovati da Fejs može dići valutu koja bi mogla zamijeniti dolar ili euro, ali s obzirom na brzinu promjena koje smo gledali posljednjih 30 godina, ništa se ne može isključiti. Činjenica je da ljudi iz Facebooka upravo održavaju sastanke s predstavnicima velikih svjetskih centralnih banaka. Ako guverner Bank of England sa Zuckerbergom raspravlja o budućnosti financija, priča bi vrlo brzo mogla postati jako ozbiljna. Dobri stari Fejs, dodao bih, u posljednjih je desetak godina preuzeo 90-ak kompanija; jednostavno je pojeo veliki broj svojih konkurenata. Govorimo o kompanijama poput Instagrama i WhatsAppa te mrežama kao što su Beluga, Lightbox, Nextstop… Nakon preuzimanja zatvorili su 39 kompanija.
Nakon ova dva uvodna pasusa o veličini, značaju i moći Googlea i Facebooka potpuno je logično postaviti jedno seljačko pitanje: kakve su posljedice rasta moći i utjecaja kompanija popu Googlea i Facebooka?
Prvo treba reći kako je smanjivanje broja kompanija i njihovo pojedinačno povećavanje nešto što je opći trend te su Google i Facebook samo dio tog trenda.
Prema podacima Goldman Sachsa, ne tako davne 1996. bilo je 8000 javno listanih poduzeća, a danas je taj broj prepolovljen, dok su im pojedinačne tržišne kapitalizacije mnogo veće.
Problem je u nečemu drugom, a najbolje ga otkriva tzv. Herfindahl-Hirschmanov indeks koji izračunava razinu koncentracije po pojedinim industrijskim grupama/sektorima. Što su firme veće, što ih je manje, to više dominiraju i dobivaju značajno više prostora u poigravanju cijenama, odnosno, u prijevodu, konkurencijom i potrošačima.
Trenutačno Herfindahl-Hirschmanov indeks ukazuje da je uz duhansku industriju daleko najveća koncentracija u grupi “interaktivnih medija & usluga”, a što znači da redom u autoindustriji, zračnom prijevozu, distribuciji, zabavi, telekomunikacijama, proizvodnji pića, proizvodima za kućanstvo… (i dalje tako redom) postoji puno manje izražen problem koncentracije.
Sve to otkriva nam da regulatori Europe i Sjedinjenih Država još nisu našli odgovor na dileme koje nam postavlja rast moći i utjecaja Googlea i Facebooka.
Iako je dosta očigledno kako i jedna i druga kompanija doslovno satiru konkurenciju, uspjeli su odraditi više od 350 preuzimanja, a ipak i dalje redom dobivaju zeleno svjetlo nadležnih agencija. U New York Timesu to su usporedili s vjerojatnošću da košarkaški sudac niti jednom na utakmici ne dosudi faul. Teoretski je moguće da se odigra košarkaška utakmica bez faula.
Koncentracija moći i utjecaja toliko je velika da se čak postavlja pitanje instrumenata, odnosno tehnika njihova mjerenja. Ukratko: koncentracija je otišla predaleko.
Za kraj jedna kratka pričica s jednog novinskog kongresa u Beču: Vrlo ugledni europski digitalni nakladnik, koji se bavi zdravstvenom problematikom, prikazao je slajd na kojem su vidljiva dva šokantna pada posjeta njihovoj stranici. Objasnio je da su prije nekoliko godina i nedavno, kad su se ti ponori dogodili, shvatili da je Google promijenio algoritme te tako zatresao temelje njihova biznisa iako nisu činili baš ništa sporno. Dapače, vrlo su konzervativni i oprezni po pitanju informiranja pacijenata kao svoje ključne publike. Taj nakladnik, inače iz Njemačke, nekako je tužno i pomirljivo zaključio da su marljivo radili na tome da se prilagode velikom Googleu jer su oni u Njemačkoj, eto, malo tržište koje Google pomete usput. Ako je za Google jedna Njemačka doista malo tržište, onda svijet ima ozbiljan problem jer na tom čudnom globusu zemlje poput Hrvatske onda uopće ne postoje. Što nije baš dobra fora. Gledajući iz hrvatske perspektive.
(novac.jutarnji.hr)
