Postavka obuhvata stotinak knjiga iz lične biblioteke velikana srpskog glumišta, koji je rastao sa piscima i uz pisce, prije svih zahvaljujući svom starijem bratu, filozofu Živoradu Žiki Stojkoviću. Danas je manje poznato da je Danilov brat Žika bio jedan od siminovaca, odnosno da je na adresi Simina 9a, koju su u Komunističkoj partiji Jugoslavije nazivali i “kućom jeresi”, u poslijeratnom Beogradu od 1945. godine pa nadalje, drugovao sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom, Dobricom Ćosićem, Mićom Popovićem i drugim velikanima koji će obilježiti kulturu jednog vremena i naroda.
Odrastajući uz ljude od pera i kista, Danilo Bata Stojković ostaće zauvijek obilježen umjetnošću, postavši, kako je to kasnije Mihiz primijetio u “Autobiografiji o drugima”, jedan od najvećih jugoslovenskih glumaca. Koliko su knjige koje je čitao uticale na to – na publici je da procijeni, a pored naslova knjiga posebnu pažnju izazivaju posvete koje su pisci ispisivali Bati još u vrijeme njegovih srednjoškolskih i studentskih pa i potonjih dana glumačke slave.
“Približava se 20. godišnjica smrti, 60 godina otkako je postao član ansambla Ateljea 212, 65 godina otkako je prvi put izašao na scenu JDP-a. Ovi važni jubileji dolaze za nekoliko meseci, a slučajno se dogodilo da mi upravo sada nabavimo najznačajniji deo biblioteke jednog od najpoznatijih srpskih pozorišnih, televizijskih i filmskih glumaca”, kaže Viktor Lazić, predsjednik “Adligata”.
Važno je napomenuti da su ovi primjerci knjiga sa posvetama prvi put dostupni javnosti, a da je, osim Viktora Lazića, koautor postavke i Milica Stojković.
Na početnim stranicama knjiga ispisane su i prve nagrade budućeg glumca za postignute uspjehe u školovanju, a posvete su mu svojeručno kasnije pisali Borislav Mihajlović Mihiz, Dragoslav Mihailović, Mira Trailović, Ljubomir Simović, Dušan Kovačević, Vuk Vučo, Mića Popović, Milo Gligorijević, Vida Ognjenović, Dejan Medaković, Milovan Danojlić, Matija Bećković i drugi.
Uz Mirjanu, suprugu Batinog kolege i prijatelja Pavla Vuisića, Bećković je otvorio izložbu podsjećanjem da je poznavao cijelu porodicu Stojković.
“Bata je voleo knjige i pisce. Obično se misli da od glumca ništa ne ostaje, a ispostavlja se da u njima sve vaskrsava – svaki gest, pokret, svaka grimasa. Bata je bio glumac 24 sata i mislio je da šta god radite, i vi glumite”, istakao je Bećković.
Na postavci je izloženo i djelo “Derviš i smrt”, izdanje puno Mihizovih bilježaka, na osnovu kojeg je uradio dramatizaciju romana Meše Selimovića. Mihiz, inače Batin vjenčani kum, nije mu pisao posvete samo na svojim, nego i na ovoj knjizi.
“Dragi Bato, ovo je moj primerak knjige na kojoj sam radio adaptaciju ‘Derviša’ u kome si mi igrao onog neponovljivog defterdara. Poklanjam ti ga u danima tvoje Oktobarske nagrade, da te podseti na jedan trenutak naše saradnje, saradnje koja je tako davno otpočela časovima matematike u onoj sobici pod kajsijama na Čuburi”, napisano je u posveti.
Zanimljivo je vidjeti i sve ostale posvete, a u oči najviše upada ona Dragoslava Mihailovića u kultnoj knjizi “Kad su cvetale tikve” (Izdanje Matice srpske iz 1969).
“Mom prijatelju Bati Stojkoviću da mi više ne kuka kako nema šta da čita”, piše u Mihailovićevoj posveti. Izložba će biti otvorena do 27. decembra, a nakon “Adligata” gostovaće i u drugim galerijama i gradovima Srbije.
(Nezavisne)
