Mandat Trampove administracije u vezi sa ratom u Iranu obiluje sličnim primjerima. Tokom posljednja četiri i po mjeseca, predsjednik Donald Tramp i ljudi iz njegovog okruženja sa velikom sigurnošću iznosili su predviđanja koja su se ubrzo pokazala netačnim.
Često se čini da Tramp, naročito, ima malo ili nimalo razumijevanja za ono što se zaista događa u ratu koji je sam pokrenuo. Međutim, pogrešne i kontradiktorne izjave nipošto se ne odnose samo na njega.
Evo nekih od najznačajnijih primjera.
Tvrdnja: SAD će kontrolisati Ormuski moreuz
Tramp je u ponedjeljak šokirao svijet kada je samouvjereno objavio da će Sjedinjene Američke Države uskoro preuzeti kontrolu nad Ormuskim moreuzom kao njegov “čuvar“ i da će zemljama naplaćivati carinu od 20 odsto na teretni saobraćaj koji prolazi tim putem.
Međutim, to je bilo u suprotnosti sa onim što je administracija ranije govorila o bilo kome ko bi pokušao da naplaćuje prolaz kroz taj moreuz.
“Uvijek smo govorili da bi bilo kakvo uvođenje sistema naplate prolaza kroz moreuz bilo neprihvatljivo. Ali to ne govorimo samo mi; takav stav dijeli i cijeli svijet“, izjavio je u maju državni sekretar Marko Rubio. Takođe je rekao da bi to, “uzgred rečeno, bilo potpuno nezakonito“, prenosi CNN.
Trampovi komentari u ponedjeljak takođe su otvorili mogućnost da bi Sjedinjene Američke Države morale da zadrže stalno vojno prisustvo kako bi kontrolisale moreuz godinama koje dolaze.
Drugim riječima: djelovalo je potpuno neizvodljivo. I zaista, samo dan kasnije, Tramp je promijenio stav.
Sama činjenica da je predsjednik uopšte iznio tako ekstremnu i teško ostvarivu ideju ukazuje na to da vjerovatno nije dovoljno upućen u ono što je zaista moguće sprovesti. CNN je u utorak izvijestio da su njegovi savjetnici pokušavali da ga ubijede da odustane od te zamisli.
Tvrdnja: Rat će kratko trajati
Tramp je na početku sukoba predviđao da će rat biti kratak, više puta navodeći da će trajati “četiri do pet nedjelja“.
Više od dva mjeseca nakon početka rata, 1. maja, rekao je da “ne bi trebalo da traje predugo“.
Sada je prošlo četiri i po mjeseca, a kraj se i dalje ne nazire.
Mnoge rane prognoze nisu bile predstavljene kao čvrsta obećanja, a administracija tvrdi da rat nije bio u toku tokom primirja, za koje je Tramp kasnije izjavio da je završeno. Ipak, rane procjene zvaničnika ukazivale su na to da je administracija očekivala sasvim drugačiji tip sukoba.
Tvrdnja: Iranski lideri su odjednom postali racionalni
Nakon što su SAD i Iran prošlog mjeseca postigli memorandum o razumijevanju, Tramp i potpredsjednik Džej Di Vens govorili su kao da su iranski lideri iznenada “progledali“ i shvatili situaciju.
“Imamo posla sa ljudima za koje mislim da su veoma racionalni“, rekao je Tramp 16. juna, dodajući da su iranski lideri “prijatni za saradnju“ i “nisu radikalizovani“.
Vens je u intervjuu sa Džejkom Taperom na CNN-u rekao: “Najbolja stvar u vezi sa napretkom koji smo ostvarili tokom posljednjih nekoliko nedjelja jeste to što vidite ljude unutar iranskog sistema, visoke zvaničnike, čak i pripadnike Revolucionarne garde, kako kažu: ‘Znate šta, možda imamo određene animozitete, možda postoji nepovjerenje, ali shvatamo da je način na koji smo se odnosili prema Sjedinjenim Državama tokom posljednjih 47 godina bio greška”, rekao je Vens.
Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je administracija morala da se suoči sa sopstvenim ranijim izjavama. Nakon što su se prošle nedjelje raspali primirje i memorandum, Tramp je iranske lidere nazvao “ludacima“, “zlim“, “bolesnim“, “prljavim igračima“ i “ološem“.
Nije jasno da li su Tramp i Vens ranije zaista vjerovali u ono što su govorili ili su jednostavno pokušavali da zvuče pomirljivo.
U svakom slučaju, njihovi komentari su ubrzo počeli da djeluju kao previše optimistični, upravo onako kako su mnogi u tom trenutku i predviđali.
Tvrdnja: Iranski narod bi mogao da se pobuni
Kada je krajem februara prvi put pokrenuo napade na Iran, Tramp se posebno oslanjao na ideju da bi iranski narod mogao da se pobuni i promijeni vlast u zemlji.
Čak je i svoje obraćanje te večeri završio naglašavajući upravo tu mogućnost.
“Pozivam sve iranske patriote koji čeznu za slobodom da iskoriste ovaj trenutak, da budu hrabri, odlučni, heroji, i da povrate svoju zemlju. Amerika je uz vas. Dao sam vam obećanje i ispunio sam ga. Ostalo je na vama, ali mi ćemo biti tu da vam pomognemo“, rekao je.
Međutim, kada do masovnog narodnog ustanka nije došlo, Tramp je ubrzo prestao da govori o toj temi, kao da to nikada nije ni bio njegov cilj. Danas o tome govori kao da je takav scenario bio nezamisliv.
“Osim ako ne bi bili potpuno naoružani, nikada nisam mislio da bi mogli da izvedu takvu vrstu ustanka, jer su ti ljudi nasilni“, rekao je Tramp u ponedjeljak radio-voditelju Hjūu Hjuitu.
Ali Tramp je očigledno u jednom trenutku smatrao da je to bila realna mogućnost. Štaviše, to je bila jedna od glavnih tema na koju je stavljao naglasak.
Tvrdnja: Ormuski moreuz nije predstavljao problem
Kada je Iran povukao veliki potez kako bi povećao svoj uticaj i izvršio pritisak tako što je zatvorio Ormuski moreuz, administracija je u početku umanjivala značaj tog poteza i sugerisala da takva situacija jednostavno ne može dugo da potraje.
To je nešto čime se bavimo; time smo se bavili i ranije“, rekao je 13. marta ministar odbrane Pit Hegset. Dodao je da ljudi “ne treba da brinu zbog toga“.
Nekoliko dana ranije, 9. marta, Tramp je rekao da moreuz “zapravo ne utiče na nas“ zato što “imamo toliko nafte“.
“Ormuski moreuz će ostati bezbjedan“, dodao je Tramp.
Moreuz nije ostao, niti je bio dosljedno bezbjedan. I dok je tačno da su druge zemlje bile više pogođene iranskim zatvaranjem moreuza, ta blokada je takođe nanijela značajnu štetu američkoj ekonomiji.
Tvrdnja: Cijena benzina će brzo pasti ispod 3 dolara po galonu
Povezano sa svojim potcjenjivanjem problema oko moreuza, administracija je iznijela brojna pogrešna uvjeravanja u vezi sa cijenama goriva.
U intervjuu sa Taperom 8. marta, ministar energetike Kris Rajt rekao je da će se cijena benzina “uskoro“ vratiti ispod 3 dolara po galonu.
Kada su ga pritisli da preciznije kaže kada bi se to moglo dogoditi, Rajt je rekao da bi čak i u “najgorem scenariju“ riječ bila o “nedjeljama“, a ne “mjesecima“.
Ispostavilo se da je stvarnost bila još gora od Rajtovog najgoreg scenarija. Više od četiri mjeseca kasnije, cijena benzina i dalje nije pala ispod 3 dolara po galonu. Prema podacima servisa GasBuddy, prosječna nacionalna cijena nije se spuštala ispod 3,70 dolara, a sada ponovo raste nakon obnovljenih neprijateljstava.
Ova pogrešna prognoza pokazuje da administracija, čini se, nije u potpunosti predvidjela koliku bi štetu Iran mogao da nanese zatvaranjem Ormuskoig moreuza.
Tvrdnja: Iran očajnički želi da postigne dogovor
Tramp je desetine puta tvrdio da Teheran “moli“ za sporazum, da je “očajan“ i da “umire od želje“ da postigne dogovor, kao i da želi sporazum “toliko jako“ i “veoma snažno“.
On je takođe često predviđao da je postizanje dogovora “tik pred vratima“.
Međutim, događaji tokom protekla tri mjeseca pokazali su suprotno. Iran ne samo da je insistirao na veoma značajnim ustupcima, već je i odbacio ono što je delovalo kao prilično povoljni uslovi iz prošlomjesečnog memoranduma o razumijevanju.
Možda je riječ o Trampovom optimističnom razmišljanju ili pokušaju da predstavi situaciju u povoljnijem svjetlu, ali to ukazuje da on možda ne razumije motive svog protivnika.
Tvrdnja: SAD su imale potpunu slobodu djelovanja u iranskom vazdušnom prostoru
Od početka rata, Tramp i Hegset tvrdili su da je vojni poraz Irana bio toliko potpun da su Sjedinjene Američke Države praktično mogle da lete gdje god žele, bez ikakvog rizika.
Na brifingu 4. marta, Hegset je tvrdio da će SAD i Izrael u roku od nedjelju dana imati potpunu kontrolu nad iranskim nebom“.
“A Iran neće moći ništa da učini povodom toga“, rekao je Hegset.
Tramp je u narednim nedjeljama ponavljao da Iran “ne može ništa da uradi povodom toga“.
“Nemaju protivavionsku opremu. Njihovi radari su 100 odsto uništeni. Mi smo nezaustavljiva vojna sila”, dodao je.
