Uredni redovi vinove loze pružaju se uz i niz dolinu poput vojničkih kolona bez obzira na granicu koju je postavio čovjek, što je i razlog zašto je nitko baš nije niti svjestan. Slovenski vinogradari govore njemački. Austrijski govore slovenski ili to barem pokušavaju.
A za vino Tement kaže: “Ono je savršeno istog okusa s obje strane granice.” Kada je Tementova obitelj počela proizvoditi vino još u 19. stoljeću, ovdje nije bilo granice. Pokrajina Štajerska, danas podijeljena na današnju jugoistočnu Austriju i sjeveroistočnu Sloveniju, tada je bila dijelom Habsburške monarhije. Kada se carstvo raspalo nakon Prvog svjetskog rata, Gornja Štajerska postala je dijelom Austrije, a Donja Štajerska dijelom Jugoslavije.
Tako sve do 90-ih kada se i ta zemlja raspala i Slovenija dobila svoju samostalnost. Ova granica ove godine puni sto godina. Nakratko je izbrisana kada su prodirale nacističke trupe, ali je ponovno, i to tvrdo uspostavljena tijekom Hladnog rata, da bi se, s ulaskom Slovenije u zonu slobodnog putovanja u EU bez dokumenata 2007., svela na puko ime.
“Bio je to veliki trenutak”, prisjeća se Janez Valdhuber (53) vinar sa slovenske strane. Kako bi to proslavio, on je tada sa sobom odveo malu djecu u strmi vinograd s druge strane svoje kuće, popeo se na vrh brijega preko kojega točno prolazi granica, i razvio je zastavu EU-a. Nije više bio ispitivanja na granici, njegov kamionet više nisu pretraživali kada bi ulazio u Austriju. No, neki su danas zabrinuti da bi se europske otvorene granice opet mogle polako zatvarati, jedan po jedan prijelaz.
Ovog mjeseca Njemačka je objavila da će sa svoje bavarske granice vraćati tražitelje azila registrirane u članicama EU-a, što bi značilo povratak nekakve tvrde granice s Austrijom. Austrijom danas vlada konzervativna vlada u koaliciji s krajnjom desnicom i prijeti da će to isto napraviti sa svojom južnom granicom prema Italiji, koja presijeca europsku najfrekventniju trgovačku rutu u smjeru sjever-jug. I kao da je htjela pokazati koliko je voljna tako postupiti, Austrija je ovog mjeseca nakratko aktivirala nadzorne točke na Brennerskom prijevoju.
Granica kod Spielfelda, austrijskog gradića s jedva 1000 stanovnika, 2015. je postala zaustavnom točkom na migrantskom putu i tijekom nekoliko traumatičnih tjedana te godine deseci tisuća izbjeglica prošli su tuda. Otada su se ovdje vratili austrijski vojnici. Oni se uzduž “vinske rute” voze u džipovima, po vijugavoj cesti koja stalno presijeca granicu. Kod Spielfelda su podigli kratak potez ograde uzduž granice i postavili su priručne promatračnice u brdima koja su tek sporadično naseljena, a inače su sasvim pusta. Nitko ovdje nije prijavio da je vidio izbjeglicu već više od dvije godine, tako da su granične promatračnice relativno rijetke.
No, ovog mjeseca austrijska vojska i policija proveli su vojnu vježbu, simulirajući novi masovni dolazak migranata. Postavili su platformu za fotografe. Dva Black hawk helikoptera kružila su im nad glavama. Dvije stotine polaznika policijske akademije bili su angažirani da statiraju kao “izbjeglice”.
Kasnije je o tome ministarstvo obrane objavilo video-snimku. “Osjećaj je pomalo kao da se vraćamo u stare dane”, kaže Marko Oraze, član slovenske manjine u Austriji i Vijeća koruških Slovenaca. On živi u Austriji, ali automobil popravlja u Sloveniji. Mnogi njegovi prijatelji prelaze granicu svakog dana.
“Sve više i više ih bude na granici zaustavljeno dok idu na posao”, kazao je. Neki u Spielfeldu su oduševljeni tvrđim stavom Austrije.
“Bilo je i vrijeme”, kazala je Walpurga Sternad koja sa suprugom vodi restoran uz autoput koji povezuje Austriju i Sloveniju. “Trebali bi zatvoriti sve granice po Europi, vratiti se onome što smo imali”, kazala je dok joj je društvo odobravalo. Ona se sjeća dana u listopadu 2015. kada je oko 6000 migranata prošlo preko granice u Spielfeldu, ispunilo cestu i došlo do njene prednje ograde. “Bilo je to zastrašujuće”, kazala je. “Tako puno ljudi. Stalno su dolazili.”
Glavni inspektor Austrijske policije Fritz Grundnig također se prisjeća tog dana. Navala migranata nastupila je dva tjedna nakon što je Mađarska zatvorila svoju granicu s Austrijom, usmjeravajući struju migranata kroz Sloveniju. Gomila se nakupljala iza metalne prepreke kojom su nastojali kontrolirati njihov ulazak, prisjetio se Grundnig. “Bila je buka u zraku i osjećaj da će se nešto dogoditi”, rekao je. “Vidjeli smo kako su oni u prvom redu bili prignječeni. Bilo je tamo i djece i starijih. Morali smo otvoriti granicu.”
Kaos je potrajao nekoliko dana sa izbjeglicama koje su spavale po pitoresknim ulicama naselja. Peter Jos, koji vodi lokalnu robnu kuću, čuva fotografije smeća koje se nakupljalo u centru gradića. Vlada je tada, rekao je, “izgubila kontrolu”. Slike policije koju su migranti očito daleko brojčano nadmašili, urezale su se u sjećanje mnogih ovdje. A sada pogranični logor zjapi prazan.
U šator u kojem se nalazi 48 aparata za uzimanje otisaka, uselila se obitelj vrabaca, a deseci uredno posloženih kreveta čekaju u kutu. U drugom se nalazi napušten stol za prematanje beba. Jedna sirijska beba se rodila ovdje, prisjetio se Grundnig smiješeći se.
“To je ono što ja kažem ljudima kad kažu kako je to bilo užasno”, rekao je.
“Nitko nije umro, dijete se rodilo, to je u neto odnosu pozitivno.”
No, otada je porasla prodaja oružja u tom području, kazao je dalje.
“Kriminal je opao, ali je porastao strah”, rekao je. “To je paradoks s kojim se moramo boriti.” Jedan od načina za boriti se jest i uvjeriti ljude da se “nešto poput 2015. više nikada neće dogoditi”, kazao je.
Dio toga je bila i vojna vježba, nazvana “Pro Borders”. Tako i ograda, izvorno razvijena za obranu od obrušavanja kamenja s planina u Tirolu. No, ograda pokriva samo pet od 330 kilometara granice između Slovenije i Austrije, te je isprekidana rupama koje su neophodne vinogradarima za prolazak.
“Ograda je signal, sredstvo odvraćanja, ali još nije testirana”, kazao je gradonačelnik Spielfelda Reinhold Höflechner. Rekao je da je jedini način da Europa očuva svoje unutarnje granice otvorenima to da bude puno stroža na svojim vanjskim granicama.
Na svom zidu drži karti Europe koja prikazuje migrantske rute s Bliskom istoka i Sjeverne Afrike. Kao vojni službenik koji je služio i u Austriji i vani, nešto i zna o čuvanju granica. 1991., kada se Jugoslavija raspala, bilo je borbi odmah preko granice. U Spielfeldu su raspoređeni tenkovi. Srpski avioni ulazili u austrijski zračni prostor. Oni koji su živjeli blizu granice, evakuirani su.
“To je mlada granica, ali se tu puno toga dogodilo”, rekao je Höflechner. U brdima iznad naselja, gdje vinogradi šume na ljetnom povjetarcu, Christoph Polz, još jedan austrijski vinar, kaže da su ograda, osmatračnice i vojne vježbe bacanje vremena i poreznog novca.
“Pogledajte!”, rekao je, stojeći na vrhu brda kod svoje kuće pokazujući na red čeličnih stupova u daljini bez žičane mreže između.
“Ova ograda ne zaustavlja nikoga.”
“To je skupi način pokazivanja da se nešto učinilo”, rekao je.
Polz je odrastao igrajući se na granici i prelazeći je svakog dana; kada bi šetao psa, kada bi išao u dućan, kada bi išao na posao. Prečica od njegove kuće do posla dvaput prelazi granicu. Dijelovi ceste kojom vozi granicom su presječeni na pola, tako da vozar i putnik mogu biti u istom automobilu, a u dvije različite države.
“Kada živiš s granicom, onda te nje nije strah”, kazao je Polz.
“Što ljudi dalje žive od nje, to su uplašeniji.” Njegov susjed, Tement, nedavno je s obitelji putovao na odmor u Hrvatsku, također članicu EU-a, ali ne i blokovskog prostora s putovanjem bez pasoša. Bio je zatečen čekanjem na granici.
“Toliko se navikneš na otvorene granice i njihove prednosti, uzimaš ih zdravo za gotovo, sve dok jednom ne ostaneš bez njih.”
(New York Times, express.hr)
