“Ne bih mogao da se sjetim konkretnog trenutka kada je rođena ideja moga dolaska u Beč, ali u svakom slučaju je bila čvrstih osnova jer o alternativi nisam ni razmišljao. Primarni razlog mog dolaska u Beč bila je želja za boljom formalnom edukacijom, odnosno Tehnički Univerzitet u Beču. Kasnije, za vrijeme studiranja, javila se i želja za ostankom.”
Petar je počeo studirati 2011. godine, a kako on kaže razlog studiranja poslovne, tj. ekonomske informatike jeste sistematičan proces saznanja stvari koje ga interesuju.
“Ekonomska informatika, a ne informatika u medijima, medicini ili slično, iz razloga što mi je interakcija i isprepletenost društva, organizacija i informacione tehnologije odveć interesantna i mišljenja sam da su socijalna i ekonomska dimenzija informacionih i komunikacionih sistema nemalo relevantne. Tako da, sve u svemu može biti da je informatika odabrala mene i mislim da je taj put za mene bio neminovan jer kako kaže naš narod ‘od malih nogu ganjam računare’.”
Pri svakom dolasku u stranu državu, najbitnije je savladati jezik, a za ovog perspektivnog momka, to nije bio problem.
“Nije mi bilo teško naučiti jezik, jer ‘što se mora, nije teško’. Smatram da je poznavanje jezika kojim se govori u državi u kojoj živiš osnovna kultura, pa je i samim tim težina savladavanja jezika irelevantna. U mom slučaju su dva faktora bila presudna. Jedan, ljudi s kojima sam se s početka okružio. Moja sjajna rodbina u Beču koja mi je prenijela znanje na jedan jako neformalan ali efektivan način, takoreći iz prve ruke i sa najrealnijih pozicija upotrebe jezika. Naravno i prijatelji i kolege sa fakulteta, koji su raspolagali enormnom količinom strpljenja za moju početnu jezičku ograničenost i uz koje sam na najdirektniji i najpragmatičniji mogući način širio vokabular. Drugi faktor je bila moja odluka da već poslije prvog semestra maksimalno, gotovo u potpunosti, izbacim upotrebu rječnika i prestanem prevoditi, te da se potrudim gradivo usvajati direktno na njemačkom, tj. da koncepte o novim pojmovima i veze između koncepata stvaram na njemačkom. U početku je to nije bilo pretjerano jednostavno, međutim kasnije je prilično ubrzalo studiranje i poboljšalo generalno vladanje jezikom.”
On nam je takođe pružio i bolju sliku njegovog studija.
“Moje studije su bile jedan pogodan način da se razvije i istrenira sposobnost rješavanja problema i da se usadi programerska logika i analitički tip razmišljanja i pristupa rješavanju problema. Mislim da je pogled na studije sa mikrotačke gledišta pogrešan i da ne treba očekivati da će sve naučeno naći primjenu kasnije u realnom svijetu niti da će samo praktikovanje posla obuhvatati samo konkretne, pojedinačne stvari naučene na fakultetu. Sa makro strane gledišta, studije su jedan odličan fundament za dalju specijalizaciju i nadogradnju, jer se kroz studije stvori svojevrsna uhodanost u usvajanju novih znanja u cilju optimalne upotrebe istih. Za moju struku smatram da studij nije nužno neophodan ali da su prednosti koje nosi itekako nezanemarive.”
Pronalazak posla u IT branši nije težak, s obzirom da na globalnom nivou vlada deficit developera, tj. programera.
“Posao je našao mene, ja zapravo nikad nisam ni bio u aktivnom procesu traženja posla. Već pred kraj studija sam imao priliku da sarađujem na par freelancerskih projekata, što je kasnije dovelo do prvih durogočnih angažmana. Iz razloga gorespomenutog deficita ni birokratski nije bilo nikakvih poteškoća. Moglo bi se reći da sam imao sreće, mada ja volim vjerovati da je sreća kad se sretnu trud i prilika. Priroda IT-a je takva, da dolazi do sve veće specijalizacije, i informatika kao termin izumire, zvanje informatičar ne postoji, postoje stručnjaci za rješavanje veoma konkretnih problema i poznavaoci veoma konkretnnih tehnologije. Međutim, tehnologija i oblasti specijalizacije ima sve više i konstantno se rađaju nove. Danas iza gotovo svega stoji komad softvera, malo koje zanimanje se ne zasniva na nekom obliku interakcije mašine i čovjeka, a iza svega toga stoji neko ko je to osmislio i implementirao. Tako da na tržištu ima posla i biće ga sve više, jer poslodavci imaju potrebu za stručnjacima koji vladaju izuzetno konkretnom vještinom i znanjem. Nerijetko se dešava da pozicije budu otvorene i po godinu dana baš iz razloga izuzetno malog broja potencijalnih slobodnih kandidata. Pričajući o tržištu i razvoju tehnologije, obazno treba spomenuti razvoj vještačke inteligencije, koja sve više dobija na važnosti i koja je po meni jednako revolucionarna kao i pojava naizmjenične struje.”
Petar je takođe za dunav.at podijelio i prirodu svoga posla, ali i rekao nešto više o PAYUCA kompaniji.
“Izazovi sa kojim se susrećem su najčešće tehničke prirode. Donošenje kratkoročnih i dugoročnih tehničkih odluka kao i planiranje razvoja te i sam razvoj produkta sa sobom nose raznovrsne izazove. Najrelevantniji uslovi rada meni jesu priroda ideje na kojoj se radi i kako moje znanje i vještina utiču na nečiji svakodnevni život, zatim, tim sa kojim radim i povjerenje koje uživam. PAYUCA je kompanija koji se bavi pojednostavljenjem i modernizacijom procesa gradskog parkinga. Korisnici preko istoimene aplikacije imaju prikaz svih naših garaža, mogućnost pretrage u odnosu na lokaciju ili datu adresu, zatim rezervisanja i naposlijetku samog parkiranja i automatizovanog pristupa garaži. I to sve bez vremenskih ograničenja ili ispunjavanja parking listića kao što je slučaj sa javnim parkingom. Moja trenutna pozicija je ‘Leiter Produktentwicklung’, što znači glavni odgovorni za razvoj produkta. Pod to potpada dizajniranje i planiranje naših sistema, infrastruktura i aplikacija, te koordinacija tima za razvoj produkta, organizacija i planiranje svih tehničkih aspekata kao i naposlijetku sama implementacija.”
Petar je rekao da ga pored posla srećnim čine i njegova voljena porodica, a posebice njegov novorođeni sestrić i ljudi za koje je jako vezan.
“Sreću mi donose i prijatelji i kvaliteno vrijeme koje provedem sa prijateljima, sreća mojih bližnjih, poznavanje i upoznavanje interesantnih ljudi, konverzacije sa zabavnim ljudima, prenošenje znanja, prva kafa, more, dobre priče, kvalitetan doručak, iskren osmijeh, muzika… Često su za sreću i sitnice poput ‘power nap-a’ poslije treninga dovoljne, a generalno kontrola vlastite sreće je već sreća sama po sebi.”
Našim čitaocima poslao je dvije kratke poruke.
“Svaki trud se kad tad na neki način mora isplatiti. Jedno obično ‘Hallo’ može napraviti ogromnu razliku.”
(dunav.at)
