Iz Slovenije mu je i krenuo kantautorski put. Publika u Sloveniji ga je zavoljela po nagrađivanoj ploči “Cocktail” koja je nastala 1974. i koja mu je uz osnivanje i rad legendarnog Buldožera i najprepoznatljivija ostavština.
Krenuo je kao violinist u kvartetu Trije črnci u u ljubljanskom triju Krik, no brzo je napustio violinu i Krik te u suradnji s aranžerom Bojanom Adamičem objavio ploču “Cocktail”. Ploča je nagrađena nagradom Sedam sekretara SKOJ-a, a na albumu je bila i pjesma Hiškar Rogač, koju je snimio s članovima skupine Sedem svetlobnih let. S njima je Marko i osnovao bend Buldožer gdje je djelovao kao tekstopisac većine tekstova, a za koju je bio i pjevač.
Sastav Buldožer je počeo s radom 1975., a izvornu postavu su činili: Marko Brecelj, Borut Činč, Andrej Veble, Uroš Lovšin i Stefan Jež, a najprepoznatljivija ploča “Pljuni istini u oči”.
U Buldožeru je ostao do 1979., a s njima je snimio i dvije ploče te soundtrack za film “Živi bili pa vidjeli”. U intervju za muzika.hr je izjavio: “Sredina sedamdesetih je na našim prostorima bila vrhunac jedne epohe u kojoj nismo bili robovi vlasnika nekretnina i kapitala, u kojem je još izgledalo, da iza sutra nailazi i prekosutra. Bilo je lijepo biti mlad, glup i slavan, a uz to upražnjavati svakojaku neumjerenost. Iz Buldožera sam izašao jer ih više nisam htio sputavati u prodoru na tržištu.”
Tada se vratio kantautorstvu te skladao pjesme koje su postale alternativni hitovi, a bio je i član grupa Zlatni zubi, Marjanov čudni zajec, Beli črnci i Javna vaja, no zadnja dva desetljeća djelovanja stvarao je i nastupao sam: “Uživam u samoći dok (rijetko) stvaram i dok češče sviram, pjevam. Priviđa mi se, da sam nerazumljeni i nedostižni genije. To (skoro) sigurno nije istina. Umišljam si, da se još uvijek razvijam, a drugi bi me u tome samo ometali. Možda će se moj stav i promjeniti ako se nešto desi.”
Bio je kantautor i konceptualni umjetik, aktivan kulturni djelatnik, a ostavštinom je postao i ikona alernativne scene.
(muzika.hr)
