Martina Čarija, prof.psih., Društvo za psihološku pomoć, opisala je kako možemo pomoći drugima da lakše prebrode epidemiju.
Pomaganje drugima daje nam osjećaj korisnosti i umanjuje sveprisutni osjećaj bespomoćnosti u aktualnoj krizi. Osobama, za koje znamo da im je potrebna podrška ili pomoć i koje istu traže, možemo ponuditi svoje vrijeme.
Što možete napraviti za druge ljude da im olakšate samoizolaciju?
Razmislite o tome što želite drugima ponuditi da biste bili od pomoći u nošenju sa samoizolacijom, no važno je da to budu aktivnosti koje vi sami volite raditi, kako biste brinuli i o vlastitoj dobrobiti tijekom ove krize.
Aktualna situacija znači da ćemo trebati biti kreativniji u osmišljavanju načina na koje provodimo vrijeme skupa: telefonski, pismeno, porukama, kroz grupe na društvenim mrežama ili putem video poziva. Važno je imati na umu da je, u nošenju sa samoizolacijom, bolje održati kontakt putem ovih kanala, nego nemati ga uopšte.
Možete popiti kavu zajedno preko telefona ili video poziva. Zajednički projekti kao što je gledanje istog filma koji ćete zajedno komentirati, kroz koje se možete povezati i dijeliti svoje dojmove može biti dobra ideja za umanjivanje osjećaja usamljenosti.
Ako vas veseli pomaganje onima koji nešto nisu u mogućnosti učiniti samostalno za sebe, možete svoje vrijeme ponuditi da susjedi odete u trgovinu po namirnice ili prijatelju donesete potrebne lijekove. Slijedeće, se dobro osjećate dok druge poučavate, a spretni ste u nečemu što bi moglo biti interesantno drugima, možete snimiti svoju vještinu i upute te ih objaviti na online platformama kako bi postale dostupne drugima.
Npr. Ako ste fitness ili aerobik instruktor/ica, možete snimiti vježbe koje ljudi mogu raditi kod kuće. Ako ste spretni u izrađivanju nakita ili u npr. kuhanju, možete napraviti snimke kuhanja ili izrade nakita.
Ako znate da se vaš član obitelji, prijatelj ili prijateljica ili netko od susjeda osjeća loše tijekom izolacije i/ili da već od prije ima iskustva s osjećajima tjeskobe, depresivnim raspoloženjima i sl. dobro je provjeriti što možete učiniti za njih dok su u samoizolaciji.
Ako se osoba bori s osjećajima zabrinutosti zbog zdravlja, generalne tjeskobe jer ne može izaći van iz kuće, depresivnim raspoloženjima i sl., zadržati povezanost i kontakt s drugim ljudima može povećati otpornost osobe da izdrži izolaciju. Također, razgovori u kojima će osobe dijeliti kako se osjećaju u izolaciji i time osvijestiti da u ovome nisu sami već da ima još ljudi koji se tako osjećaju, mogu napraviti veliku razliku u izdržavanju ove situacije.
Kada vam ljudi govore o tome kako se osjećaju, važno je izbjegavati davati savjete kao što su „Nemoj se loše osjećati, proći će.“, „Nemoj plakati.“, „Bit će sve u redu.“, „Nadam se da ćeš se osjećati bolje.“. Reakcije kroz koje zaista možete pružati podršku su: „Čujem da se osjećaš zabrinuto/ustrašeno/bezvoljno i to je normalna reakcija na ovu situaciju.“; „Voljela bih da se i sutra čujemo i razgovaramo, drago mi je čuti da nisam sama u tome kako se osjećam.“; Što ti je pomagalo u prijašnjim situacijama kada si se ovako osjećala?“.
U slučaju da osoba počne govoriti da se osjeća nepodnošljivo loše/tjeskobno/tužno/bezvoljno, da više ne može izdržati, da razmišlja da si „svemu stane na kraj.“ i slično, izuzetno je važno hitno kontaktirati psihijatra i proći psihijatrijski pregled kako bi se spriječila pojava suicidalnosti.
Ako ste prepoznali da vas aktualna situacija izrazito uznemirava, da osjećate da vas zabrinutost i tjeskoba preplavljuju, da ne znate kako ćete izdržati, da ne možete prestati razmišljati o cjelokupnoj situaciji, da imate poteškoća sa spavanjem i prehranom ili poznajete nekoga tko se ovako osjeća možete se javiti psihologu.
(Večernji.hr)
