Ekonomisti u cijelom svijetu već odavno predviđaju globalnu krizu zbog precijenjenosti tržišta. Ipak, ni Bregzit ni trgovinski rat između SAD i Kine do sada nisu doveli do toga. Igor Nikolajev sa ruskog Instituta za stratešku analizu “FBK Grant Thornton” je ubijeđen da će pandemija korone biti okidač za svjetsku ekonomsku krizu.
Prema prognozama FBK svjetska ekonomija će 2020. pasti za tri do pet procenata u odnosu na prethodnu godinu – brutonacionalni produkt (BIP) SAD za 5 do 10 odsto, a ruski čak od 10 do 20 posto. Za Rusiju bi ova godina mogla biti najlošija od 1992.
Tada je pad brutonacionalnog proizvoda, prema podacima Svjetske banke, iznosio 14,5 posto. Čak i u kriznim godinama 2009. i 1998. ruski brutonacionalani proizvod je pao samo za 7,8 odnosno 5,3 posto. Prema istim navodima, Kina je jedina zemlja koja će sa simboličnim padom od nula do jednog procenta u ovoj godini ostati u pozitivnom području.
Specifičnost Rusije je, prema navodima Nikolajeva, u tome da globalnu krizu prati pad cijena nafte. “Svijet nikada više neće biti isti, ekonomija i njene strukture će se promijeniti. Neće biti potražnje za naftom kao ranije”, kaže on. To je, kaže, loše za Rusiju, jer ona i dalje zavisi od izvoza nafte.
Eksperti polaze od toga da bi prosječne cijene za rusku naftu tipa ural u 2020. mogle iznositi 25 dolara. Već sada je cijena nafte pala ispod cijene 1998. godine i u drugom kvartalu će iznostiti manje od 15 američkih dolara po barelu. Nada u povećanje cijena je mala. To bi bilo moguće samo ako drumski i vazdušni saobraćaj ponovo budu u potpunosti uspotavljeni.
“Potražnja za naftom je pala za oko 30 posto”, kaže Oleg Vjugin sa Više ekonomske škole u Moskvi. Upravo dogovoreno, do sada neviđeno drastično smanjenje proizvodnje, nije dovoljno. OPEC i njegovi partneri, među njima Rusija, postigli su sporazum da proizvodnja nafte u maju bude smanjena za deset procenata.
Odliv kapitala, izolacija i nesigurnost
Evsej Gurvič iz ruskog “Economic Expert Group” (EEG) osim pandemije i pada cijena nafte vidi još tri dodatna šoka s kojima se Rusija suočava. “U krizi se kapital uvek odliva u najrazvijenije svjetske ekonomije. Tako je bilo i 2009. godine. Iako su SAD tada bile epicentar krize, kapital je otišao tamo”, objašnjava ekonomista ovaj princip.
Osim toga, Rusija pada sve više u problematično stanje izolacije – izazvano ograničenjima kretanja robe i ljudi.
“Jedan drugi šok momenat za ekonomiju je velika nesigurnost, jer preduzeća ne mogu planirati i od države praktično ne dobijaju pomoć”, kaže Gurvič.
U tom kontekstu Oleg Vjugin naglašava da će SAD svojim građanima i preduzećima staviti na raspolaganje pomoć u visini od oko 20 posto brutonacionalnog proizvoda, EU i Japan u visini od deset posto, a Rusija samo u visini od dva do dva i po posto. Rusko rukovodstvo očito ne želi previše da troši rezerve Nacionalnog fonda.
“Naša država je navikla da uzima, a ne da daje”, žali se Vjugin.
Igor Nikolajev pretpostavlja da bi sredstva u Nacionalnom fondu mogla biti već određena za druge ciljeve. “Čini se da se tajno formirao red podnositelja zahteva koji žele finansijska sredstva”, navodi ovaj ekspert.
On takođe kritikuje to što je vlada pooštrila poreske zakone. Tako je poreska stopa od 15 posto uvedena za one koji dohodak u formi dividendi prebacuju na inostrane račune, a poreska stopa od 13 posto za one čiji bankovni depozit prelazi ukupno milion rubalja.
“Kriza se koristi kako bi se progurale poreske promjene”, kaže Nikolajev. On smatra da bi umjesto toga trebalo podržati ekonomiju, tako što bi se se inicirala i podstakla potražnja.
Društvene i političke implikacije
Prema navodima eksperata u Rusiji, već sada je pomoć potrebna za više miliona ljudi. Aktuelna politika će dovesti do velikih socijalnih problema, smatra Oleg Buklemišev iz Centra za ekonomsko političke studije Državnog univerziteta u Moskvi.
“Biće enormnih gubitaka radne snage i socijalnog kapitala. Poslije krize, Rusija dugo neće pronaći put do svog ranijeg stanja”, upozorava on i dodaje da oni koji su dugo vremena nezaposleni možda više uopšte neće moći da se vrate na tržište rada. Ova opasnost se, kako on kaže, podcjenjuje.
Buklemišev smatra da nedjelovanje ruske vlade pojačava nesigurnost u zemlji.
“Sve odluke se donose kratkoročno. Ako se lanac proizvodnje zaustavi, preduzeća će odlučiti da zatvore svoje pogone i otpuste ljude”, kaže ovaj ekspert.
To će, kako dalje navodi, imati posledice za politiku.
“Usled socijalnog nezadovoljstva, na vlast će doći populisti bez ekonomske i društvene odgovornosti. U političkom smislu ne očekujem ništa dobro”, kaže ovaj ekonomista.
(Dojče Vele/Kurir)
