Sporazum se sastoji od:
– 25 milijardi eura za Europsku Investicijsku Banku (EIB)
– 250 milijardi eura za Europski Mehanizam Sabilnosti (ESM)
– 100 milijardi eura za novi instrument Europske Komisije
Temeljem novog sporazuma, članice Eurozone imaju niz opcija za finansiranje ogromnih troškova potrebnih za potporu njihovih ekonomija tijekom zastoja zbog krize COVID-19. Dotična zemlja može iskoristiti ECB-ov novi opsežni pandemijski program hitne kupnje (PEPP) ili zatražiti kredit od ESM-a, s tim da su uvjeti sada mnogo lakši. Treba naglasiti da novi ESM program omogućava ECB-u plasiranje neograničenog novca na tržište – poput mehanizma OTM (Outright Monetary Transactions).
Iako ove opcije nude značajnu potporu u likvidnosti zemljama članica, one ne rješavaju problem povećanja javnog duga, što bi ugrozilo privredni rast u mnogim zemljama u predstojaćem periodu. Ovaj se problem ne bi trebao rješavati komunikacijom postojećeg ili budućeg javnog duga, jedne zemlje već zajedničkim instrumentom u kojem bi Europska Unija snosila dug koji je potreban za finansiranje programa ogromnih investicija za razvoj i obnovu.
Ne treba pominjati da dugovi EU već postoje i to u obliku obveznica u vrijednosti od oko 800 milijardi eura, koje su izdale Europska Komisija, EIB i ESM. Međutim, ti se dugovi koriste samo za dalje davanje kredita tj. stvaranje novih dugova. Kako bismo osigurali kolektivan ekonomski oporavak nakon pandemije, moramo se odreči ideje da se europski kreditni kapital treba koristiti samo za povećanje duga.
Sada je vrijeme za finansiranje stvarne europske potrošnje kroz zajednički europski dug. Europska Komisija trebala bi izdati konsolidirane obveznice tako zvane „EU Consols“ sa cime bi finansirala paket ekonomske obnove. Osnovne važnosti je da s ovim EU konzolama nitko ne bi uložio u paket komunalnog duga. Umjesto toga, to bi bila investicija u budućnost unije. Uz direktnu podršku ECB-a i izvrsni kreditni rejting Evropske Komisije u obliku AAA rejtinga, također ne bi trebao biti problem probuditi interes tržišta za spomenutim obveznicama.
„EU consols“ ne podrazumevaju spajanje postojećih dugova, nego dug na razini EU-a. To ne bi utjecalo na postojaće dugove pojedinacnih EU zemalja. Sjeverne zemlje EU ne bi bile odgovorne za dugove Južne Europe. Sredstva od ovih obveznica koristila bi se strogo u europskom planu obnove.
Ideja bi bila finansirati konzole EU-a novim doprinosima za zagađenje sredine i izbjegavanje poreza. Prije svega, govorimo o porezima na digitalne usluge i materiale koji se ne mogu reciklirati, kao i trenutne prihode s tržišta CO2.
Novi Europski fond za obnovu bio bi u potpunom vlasništvu Evropske Komisije koja bi također jedina bila odgovorna za spomenute operacije i stoga bila pod nadležnosti Europskog parlamenta. Fond bi se usredotočio na pokretanje zajedničkih prioriteta svih europskih građana. Podrška zemljama koje su najviše bile pogojene krizom izazvanoj COVIDom-19 olakšala bi povrat konkuretnosti privatnog sektora, ulaganje u dekarbonizaciju, novu prometnu infrastrukturu, istraživanje i inovacije.
Gašper Kržič
