Broj stanovnika za posljednjih 100 godina naglo je skočio – sa oko dvije milijarde na 8,3 milijarde. Međutim, istraživači navode da Zemlja ne može još dugo da izdrži ovako eksplozivan rast, piše Dejli Mejl.
U prijedlogu koji će ljubitelje filma podsjetiti na Tanosov plan iz “Osvetnika: Rat beskraja”, grupa naučnica tvrdi da bi populaciju trebalo smanjiti na četiri milijarde do 2200. godine. Ipak, za razliku od trenutnog uništenja zamišljenog u blokbasteru, oni vjeruju da bi do ovoga moglo da dođe postepenim padom.
Istraživači vjeruju da bi se najveći dio promjene mogao postići jednostavno pružanjem usluga planiranja porodice ženama u zemljama sa niskim prihodima. Ako bi se globalna populacija smanjila u narednih 200 godina, to bi pomoglo da se ublaži teret koji čovječanstvo nameće životnoj sredini i osiguralo bi se dovoljno resursa za sve, navodi Dejli Mejl.
– Prelazak na manju i održivu populaciju ne bi uskratio život dodatnim milijardama ljudi, već bi osigurao da, kada se oni rode, uslovi za život budu dobri – naveli su naučnici u radu objavljenom u žurnalu Sustainable Development.
Istraživači vjeruju da globalni rast stanovništva predstavlja nerješiv problem za svijet. Ističu da je ukupni uticaj ljudi na planetu jednak doprinosu svakog pojedinca pomnoženom sa brojem ljudi na Zemlji. Pošto uticaj “po glavi stanovnika”, u smislu potrošnje resursa i proizvodnje otpada, ne pokazuje znake opadanja, jedini način da se spriječi dalji rast tog uticaja jeste smanjenje populacije.
Istraživači su analizirali vezu između populacije Zemlje i različitih indikatora održivosti. Otkrili su da su se u posljednjih 50 godina, tokom kojih se populacija udvostručila, emisije ugljen-dioksida više nego udvostručile, biodiverzitet se više nego prepolovio, a upotreba energije se utrostručila. Takođe, u istom periodu, vađenje minerala i upotreba pesticida su se na globalnom nivou više nego učetvorostručili.
– Naš kolektivni uticaj na ekosisteme planete postao je prevelik i neodrživ – pišu naučnici u studiji.
Da stvar bude gora, trenutne projekcije sugerišu da će svjetska populacija nastaviti da raste u budućnosti. Konzervativne procjene kažu da bi broj ljudi mogao dostići 11,4 milijarde do 2100. godine, što bi dovelo do katastrofalnih posljedica. Na osnovu trenutnih trendova, to bi stvorilo svijet sa skoro dvostruko većim emisijama ugljen-dioksida, većom potrošnjom energije i pesticida, i četvorostruko više plastičnog otpada.
Populacija bi mogla biti čak i veća, jer nedavno istraživanje sa Univerziteta Flinders sugeriše da bi broj ljudi na Zemlji mogao dostići nevjerovatnih 12,4 milijarde do kraja dvije hiljade sedamdesetih.
Iako to možda nije prijatna opcija, više grupa istraživača sada vjeruje da je ovo apsolutno neophodno kako bi se spriječilo potpuno iscrpljivanje ograničenih resursa planete.
– Postepeno zaustavljanje i preokretanje rasta populacije, uz smanjenje uticaja po glavi stanovnika, strategija je koja ide u korist i prirodi i ljudima. To će smanjiti pritisak na prirodne resurse, ublažiti siromaštvo u regionima sa visokim fertilitetom kroz manje porodice, smanjiti zagađenje, ublažiti sukobe oko resursa i imigracije, i poboljšati kvalitet života u gusto naseljenim područjima – navela je grupa naučnika u studiji.
Za razliku od nekih strategija kontrole populacije, poput neuspjele kineske “politike jednog djeteta”, istraživači insistiraju na tome da se ovo može postići bez sile ili prisile. Umjesto toga, oni tvrde da će osnaživanje žena da same biraju koliko će djece imati dovesti do pada stope fertiliteta ka nivou zamjene ili ispod njega.
– Kada su žene slobodne da same odluče o broju djece, stope fertiliteta teže da padnu ka nivou zamjene (2,1) ili niže, često veoma brzo – pišu istraživači.
Zanimljivo je da postoje realni podaci koji potvrđuju ove tvrdnje. U Iranu je, na primjer, uvođenje usluga planiranja porodice dovelo do pada broja djece po ženi sa 4,08 u 1992. godini na samo 1,94 u 2001. godini, što je ispod stope zamjene. Slično tome, Južna Koreja je uspjela da smanji stopu fertiliteta sa 4,07 na 1,92 za samo 12 godina nakon što su 1972. godine uvedene ove usluge.
Trenutno oko 200 miliona žena nema pristup uslugama planiranja porodice, što vodi do izuzetno visokih stopa fertiliteta koje bi se mogle smanjiti ciljanim intervencijama.
Međutim, čak i ako bi se populacija smanjila bez upotrebe sile, ove metode bi i dalje bile kontroverzne. Ekonomski rast je tijesno povezan sa dostupnošću mlade, radno sposobne populacije, a pad nataliteta ugrožava taj resurs.
U Južnoj Koreji, na primjer, osobe starije od 65 godina već čine 20,7 odsto stanovništva. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, dalje starenje moglo bi smanjiti radnu snagu za više od četvrtine do 2050. godine, što bi dovelo do prosječnog godišnjeg pada potencijalnog rasta od 0,67 procentnih poena. Ako bi se ovaj trend ponovio na masovnom nivou, to bi moglo dovesti do usporavanja neprestanog rasta globalne ekonomije.
Ipak, prema riječima istraživača, to je možda cijena koju vrijedi platiti da bi se spasila planeta. Stručnjaci zaključuju: “Neprestani rast bogatstva i potrošnje nije ekološki održiv, i što se prije naša društva suoče s ovom neprijatnom istinom, to bolje.“
Tačan broj stanovnika planete tokom vremena teško je tačno utvrditi, ali su neke pretpostavke da je oko 1500. godine na Zemlji bilo između 430 i 500 miliona ljudi, kao i da je početkom 19. vijeka taj broj dostigao jednu milijardu. Prema procjenama, broj stanovnika naše planete 1925. dostigao dvije milijarde, a već 1974. bio je dvostruko veći. Danas na svijetu živi 8,3 milijarde ljudi, prenosi Telegraf Nauka.
