Izložba ne obuhvaća samo remek-djela iz zbirke samog muzeja nego i velik broj posudbi iz drugih nacionalnih i međunarodnih zbiraka zahvaljujući čemu posjetiteljima omogućuje opsežan uvid u sve suprotnosti toga pulsirajućeg vremena.
Dunavska je metropola u to vrijeme bila istovremeno i grad plemića i liberalnih intelektualaca, raskošnih avenija i beskrajnih sirotinjskih četvrti, antisemitizma i cionizma, krutog konzervatizma i začetaka moderne.
U tom je okruženju nastao jedinstveni umjetnički pokret zahvaljujući kojem se Beč oko 1900. smatra izvorištem moderne. Promjene su se događale u najrazličitijim disciplinama, počevši od slikarstva i grafičke umjetnosti, preko književnosti, glazbe, kazališta, plesa i arhitekture do medicine, psihologije, filozofije, prava i ekonomije.
Nakon uvoda u Makartovo doba i različite oblike realizma bečka se izložba okreće secesionistima (Klim, Moser, Moll itd.) i ideji Gesamtkunstwerka. Potom slijedi pregled austrijskog ekspresionizma (Gerstl, Kokoschka, Schiele itd.), a završava različitim umjetničkim oblicima koji se kreću od apstrahirajućeg ekspresionističkog stila (Kolig, Boeckl, von Motesiczky itd.) do nove stvarnosti (Wacker, Schatz, Freist itd.).
