Dosadašnja istraživanja o starenju uglavnom su se koncentrisala na gubitak odnosno na to kako se starije osobe nose sa smrću partnera ili bolnom rastavom. Upravo je zato Univerzitet u Beču u saradnji sa Univerzitetom Humboldt u Berlinu, Univerzitetom British Columbia i Univerzitetom Stanford fokus stavilo na pojavu nove ljubavi u starijoj životnoj dobi. Rezultati novog istraživanja objavljeni su časopisu International Journal of Behavioral Development.
Međunarodni je istraživački tim u tu svrhu analizirao longitudinalne podatke 2 840 učesnika istraživanja provedenog u SAD-u pod nazivom „Studija o zdravlju i penziji“ u dobi od 50 do 95 godina. Stručnjaci su uspoređivali kako se simptomi depresije i razina životnog zadovoljstva mijenjaju kada osobe počnu živjeti s novim partnerom ili stupe u brak.
Pokazalo se da zajednički početak života odnosno useljenje, bez obzira na to je li prethodila ženidba ili ne, ima pozitivan uticaj na životno zadovoljstvo. Takođe, parovi koji su već živjeli zajedno i naknadno stupili u brak nisu iskusili veće zadovoljstvo. Brak kao takav ne nudi mjerljivi dodatni dobitak kada je riječ o sreći starijih parova koji već zajedno žive, zaključili su stručnjaci.
Kada su u pitanju rastave odnosno prekidi, istraživanje je pokazalo da prekid ljubavnih veza u starijoj životnoj dobi ne dovodi do mjerljivog pada dobrobiti. Psihologinja Iris Wahring sa Univerziteta u Beču objasnila je kako potonje sugeriše da starije osobe posjeduju iznimnu emocionalnu otpornost ili koriste druge društvene resurse kako bi ublažile takve promjene.
Još jedno važno otkriće veže se uz spol. Suprotno pretpostavci da muškarci imaju više koristi od čvrstog partnerstva nego žene, istraživanje nije pokazalo da postoje značajne razlike. Iako su muškarci izvijestili o manjoj emocionalnoj podršci prijatelja i porodice, zajednički je život imao vrlo sličan pozitivan učinak na oba spola i to u svim proučavanim dobnim skupinama.
Istraživački tim takođe je ukazao na promjene u društvu, istaknuvši kako je život bez partnera prije nekoliko decenija bio rijedak i često stigmatiziran, a danas je čest slučaj u raznim dobnim skupinama. To bi moglo objasniti zašto je povećanje životne sreće u prošlosti bilo zamijećeno kada je suživot bio popraćen brakom, a danas brak po tom pitanju ne igra presudnu ulogu.
Osim toga, psiholozi su naglasili kako su ovi rezultati odraz statističkog prosjeka te da se individualna iskustva mogu razlikovati. Iako istraživanje prikazuje situaciju u SAD-u, rezultati se mogu primijeniti na Evropu zbog sličnih normi odnosa, zaključili su.
