“Priča sa Kornatom nije bila prva priča koju sam ja započeo. Imao sam već dva lokala u Beču, a u međuvremenu sam povukao obitelj i tako je započeo naš zajednički rad, odnosno zajednički put prema nečemu svom. Nakon dvije godine sam se osamostalio sa lokalom na Berzenplatz-u, naravno nismo odmah bili riblji restoran, nego se to postepeno dešavalo. Prvo smo imali vegeterijansku kuhinju, ali smo počeli sa sitnim ribicama, gaunima, školjkama i kalamarima, a ljudi su to počeli sve više prihvatati. Nakon dvije godine je uslijedio Kornat, koji je već imao ime. Svi su se našli u čudu kada sam rekao da bih volio da uzmem taj projekat. I nakon tri godine smo uspjeli otkupiti lokal, a sada smo tu već 30 godina, s tim da smo lokal proširili, bio je vrlo mali. Imali smo i jedan požar prije osam godina kada nam je kompletan restoran izgorio, ali sa velikom dobrom voljom i snagom, uspjeli smo nastaviti ovu priču”, priča Željko za dunav.at.
Željko je porijeklom iz mjesta koji se naziva Marina, za koju kaže da jedina ima marinu u Marini (smijeh), a nalazi se u blizini Trogira u Dalmaciji.
“Moja porodica je ribarska porodica, tako da sam sav taj dio koji se odnosi na ribu, njeno spremanje i način života proživio s njima. Otvorio sam i jednu malu konobu u Marinu, koja se zvala ‘Šešula’, i nakon te priče sam došao u Beč”, rekao je on.
Restoran Kornat je dobro poznat po svojoj kvalitetnoj kuhinji i velikim izborom pića koja sama po sebi podsjećaju na more i morsku čar. Iza ove ukusne kuhinje krije se šef Ante sa timom koji svojim radom i kvalitetom privlače goste, kako one sa Balkana, tako i inostrane. Takođe smo željeli da saznamo po čemu se razlikuju ukusi Austrijanaca i naših ljudi kada se radi o vinima.
“Mi se trudimo kvalitetom i kontinuitetom da ponudimo najbolje. Moja supruga i ja smo uvijek goste stavljali na prvo mjesto i trudimo se da gost bude zadovoljan, odnosno, da mi damo ono šta je najautentičnije, najbolje i najkreativnije za naš ukus. Puno ljudi koji prožive te trenutke Jadrana i svega, shvate da je Kornat dio toga i on ih asocira na to sve dole. Uz to sam ja bio i u klapama, pa ovdje organizujemo druženja. Uvijek je veselo i harizmatično, a ja mislim da ako ste vi taj koji pravite štimunge, onda ste vi taj lokal. Interesantno je to što su Austrijanci najveći gosti, ali imamo i dosta diplomacije iz cijelog Beča, kao i ljudi iz poslovnog svijeta. Austrijanci više teže lakšim vinima, svojim vinima, hrvatskim laganim vinima, to su malvazi, graševine, žlahtine. Kod crnih vina im se dopada naš dingač, plavac i tih par sorti koje su kod nas autentične. Imamo jako bogatu kartu što se tiče vina. Jako pazim na to da nemamo samo jednu vrstu prošipa, nego više vinara i da nije samo jedna malvazija ili graševina… Međutim, ja najviše volim bijelo vino sorte Grk sa Lumbarde na Korčuli, to je prava kapljica za uživanje”, kazao je gospodin Radić.
Kako kaže, Dalmacija i more mu nedostaju, ali to pokušava da nadoknadi u Beču.
“Emocije uvijek rade, a sve to što nedostaje pokušavam da prebacim ovdje, da kroz posao koji radim, kroz sam šarm posla i pismu koja se dogodi u lokalu, druženja i klape nadoknadim to što fali. Ali more je uvik more, brod je uvik brod, a jidra su uvik jidra. To treba znati voliti i uživati u tome”, ističe on.
Restoran Kornat se u toku svog poslovanja susretao sa preprekama, a Željko kaže da su prije bila bolja vremena.
“Nema posla bez prepreka. Život je takav, kad uđete u posao, jedno drugo vuče, a ako još idete sa namjerom da nešto dodatno radite, onda to zahtijeva i rizik i odricanje. Ali bez tog rizika i odricanja, nema ni prolaza. Prije su bila neka druga vremana. Bila su relativno lakša i bilo je lakše ući u posao. Banke su bile fleksibilnije, sve je bilo malo drugačije. Danas ste kao na rendgenu, sve kontrolišu. Daju vam onoliko koliko oni misle da je dovoljno. Za mladi svijet je jako teško da naprave ovakvu priču i da ostanu na jednoj adresi 30 godina, za to stvarno treba biti kapacitet, plaćati obaveze i izgurati sve to. Mi smo i u Hrvatskoj pokrenuli nekoliko projekata, koji trenutno stoje, ali se nadam da ćemo i njih ponovo pokrenuti”, priča on.
Gospodin Radić i sam voli rado da kuha, a kako kaže ono što čini ribu ukusnom jeste njena prezentacija u cjelini, a ne u filetima, kako se ona danas većinski prezentuje u restoranima.
“Pošto sam iz ribarske familije i pošto sam i počeo sa tom konobom u Marini, mi smo samo ribu i imali. Nismo imali nikakva mesna jela. Naše je bilo pršuta i sir, hobotnica na salati, škampi, riba i gotovo. Vodio sam i jednu ribarsku kuću na putu prema Trogiru, gdje sam bio tri godine prije moga lokala, a poslije sam se osamostalio. I u toj konobi su se kuhala domaća jela, koja su lijepa i zdrava, a onda smo to prenijeli i ovdje u Kornat. Moja supruga je čak dosta naučila od mene. Što se tiče kuhinje ja volim da probam, i idem dosta po drugim lokalima koji su mi nekako izazov za okuse. Smatram da ovo šta radimo, radimo jako dobro, jer kad se riba sprema, danas dosta lokala nju prezentira u filetima, a tako se ne dobije jedan okus onoga što ona nudi. Jer ako se spremi cijela, tek onda dolazi sa punim okusom. Kad je popržite kao filet, onda je to nešto treće. Mi ovdje imamo različite specijalitete. U meniju su sada i jastozi, podigli smo malo skalu više, tako da to osjetimo i u poslu. Moj cilj je da se zadrži ta tradicija i da još dugo ostane u Beču”, izjavio je on.
O planovima za budućnost govori sa posebnim žarom u očima.
“Mislio sam da ću se pokušati povući i otići u Dalmaciju, ali ipak će Kornat ostariti sa mnom. Mislim da ću preko ljeta u Dalmaciju, ali mi je duša ovdje. Kornat je moje dijete, moja ljubav i zasigurno ću ostati u njemu. A biće tu još lijepih događaja. Mlađi naraštaji polako dolaze, pa ćemo vidjeti šta će se dalje dešavati.”
Poseban štimung restoranu daju česti koncerti klapa i muzika uživo.
“Tri-četiri puta tjedno nam pjeva Valentino. Ja sam radio na događajima, pa smo znali i izložbe raditi. Mnogo klapa je ovdje nastupalo, npr. Klapa Trogir, Vela Luka, Šibenik, Bonaca…ne znam ko nije tu bio, od Olivera do Gibonnija, tako da je već bilo mnogo lijepih večeri. I to je to, to je jedan touch koji je ovdje poseban. U toku ove priče sa Kornatom bilo je puno lijepih momenata. Imali smo jedno druženje sa Oliverom Dragojevićem, gdje smo ostali ovdje do šest ujutro. Sve se otpjevalo o ljubavi šta je trebalo, to je bilo jedno iznimno druženje, bilo je još mnogo muzičara i njegov cijeli bend. A ovo druženje bih izdvojio kao posebno, s obzirom na skorašnja dešavanja”, kaže Željko.
I za kraj, našim čitaocima je jasno poručio:
“Bez ljubavi nema uspjeha. Bez obzira što ima mnogo lokala u Beču, ja želim svim našim ljudima da kažem da imaju jedan dobar put, jednu dobru sreću i da se uhvate u koštac sa onim što žele raditi. Ali prema poslu treba biti iskren i treba to raditi sa srcem.”
(dunav.at)
