KDS Zagreb u Beču, kao slijedbenik imenjaka, ove godine obilježava 48. obljetnicu uspješnog rada “Zagreba u Beču” i desetogodišnjicu svoga postojnja.
Da li biste nam mogli reći nešto više o udruženju Zagreb?
PAPIĆ: Kratka povijest nastanka “Zagreba u Beču” datira od proljeća davne 1972. godine kada su “detaširani radnici-monteri” zagrebačkog poduzeća “Braća Kavurić” u Beču osnovali Sportski klub “Braća Kavurić – Zagreb” u Beču. Jedan od osvivača i prvi presjednik bio sam upravo ja. Novo osnovani klub svojim uspješnim radom i sportskim rezultatima brzo postaje vrlo cijenjen, uzor, klub među gastarbajterima u Austriji i van nje.
U Zagrebu se 1977. godine poduzeće “Braća Kavurić” udružuju tri slična zagrebačka poduzeća u SOUR “Monting” te zbog toga bečki “Kavurićevci” mijenjaju ime svoga kluba u Sportsko društvo “Monting – Zagreb” u Beču. Završetkom ugovorenih poslova u Austriji krajem 1983. godine zatvara se predstavništvo “Monting”, radnici se vraćaju u domovinu ili odlaze na radilišta u druge zemlje. U to vrijeme bio sam, poslijednji, predsjednik SD “Monting – Zagreb” u Beču, koje sam s velikom tugom morao ugasiti. No, u gradu Beču ostaje Jugoslavenski klub “Zagreb”. Osnovan je 1980. godine koji 1991. godine postaje Hrvatski klub “Zagreb”. Nakon tri desetljeća vrlo uspješnog rada i zamora vodećih funkcionera, početkom 2010. godine, gasi se HK “Zagreb”.
U fazi “umiranja” HK “Zagreb”, s prijateljima pripremam osnivanje Kulturnog i sportskog društva “Zagreb” u Beču. Dozvolu za rad KSD “Zagreb” dobiva početkom maja 2010. godine, te se tako nastavlja duga i neprekidna tradicija aktivnog i plodnog djelovanja društva. Dakle, s pravom i ponosom ističem 48 godina kontinuiranog vrlo uspješnog organiziranja kulturnih, muzičkih, kultuni-zabavnih i sportskih manifestacija.
Minulih desetljeća u plodnom radu mnogobrojnih sekcija “Zagreba” sudjelovalo je mnogo entuzijasta, funkcionera, sportaša i članova. Svima se s dužnim i trajnimi poštovanjem zahvaljujem za utrošeno dragocijeno vrijeme i mladost njegujući zajedništvo i drugarstvo, običaje i kulturu rodnog kraja te sportska umjeća i postignuća.
Kakve su bile planirane aktivnosti KSD Zagreb za ovu godinu?
PAPIĆ: Cilj rada KSD Zagreb u Beču, zasniva se na uvjerenju da je prošto vrijeme tzv. “domoljubne i rodoljubne nostalgije” te da je integracija rješenje u koje treba utkati vlastiti jezik, kulturu i identitet. Dakle, okrenuti se prijateljskoj domaćoj i inoj sredini s programima koji će zadovoljiti spomenute ciljeve i biti u suglasnoti s organizacionim mogućnostima sa zahtjevima i potrebama publike.
Tako smo u 2020. godini planirali organizirati: U Akzent teatru dvije kazališne predstave i jedan koncert, zatim u Festsali VHS XII dvije kulturno-zabavne večeri. U Sportskoj dvorani Mollardgasse 87 veliki internacionalni turnir i sudjelovanje s više maratonskih štafeta na bečkom VCM.
Od planiranoga uspjeli smo uspješno realizirati: – 15. i 16. 02. u sport hali Mollardgasse 87 internacionalni nogometni turnir uz ućešće 34 pionirske ekipe i 10 odraslih ekpa.
23.2.20. u Akzentu, gostovanje SK “Kerempuh”iz Zagreba s komedijom Mire Gavrana “Traži se novi suprug” za koju je tražena karta više. Nažalost, zbog Korona epidemije propala su nam dva velika projekta: 27-29. 03. glazbeno scenski spektakl “SVI zaJEDNO HRVATSKO NAJ” sa 150 sudionika u programu. U pripremi utrošeno je more energiji i puno novaca. U četvrtom mjesecu je trebalo biti organizovano trčanje na bečkom VCM.
Za jesen ove godine planiramo održati: 02.10.20, u FS VHS XII, “Zagrebačka večer”. Međutim planirani se program sigurno neće moć izvest, takođe u jedanaestom mjesecu planiramo veliku kazališnu predstavu. U dvanaestom, concert klape Šufit iz Splita. Naime, ovaj termin je trebao biti u četvrtom mjesecu, ali smo ga morali pomjeriti za dvanaesti. Za vrijeme koronavirusa, u ovoj neizvjesnosti teško je bilo šta planirati. Teško mi je vjerovati da ćemo se u dogledno vrijeme vratiti u stanje prije izbijanja korone. Budimo sretni da se stanje ne pogorša. Mlade je ova neizvjesnost pogodila tako da ni sami još nisu svjesni stanja i poslijedica koronavirusa.
Da li je rad društva prepoznat i kome je namjenjen?
PAPIĆ: Dokaz prepoznatljivosti našeg rada je posjećenost, šarenilo i brojna publika na sašim manifestacijama te dobra suradnja s kulturnim i drugim institucijama u Beču, i domovini. Bez financijske i moralne pomoci bečkih i hrvatskih institucija teško bi bilo bilo šta organizirat. Financijska se pomoć ne dobiva, dobivaju je dobri programi i projekti.
(dunav.at/Foto: Drago Palavra)
: Budimo sretni da se stanje ne pogorša.){kind=link}