Blizu devet odsto njih neredovno pohađa školu samo zbog liječenja ili hospitalizacije, a posljedice nisu samo propuštanje školskog gradiva, već i gubitak kontakta sa vršnjacima.
Nedostatak ličnog kontakta sa nastavnicima i školskim kolegama takođe uzrokuje osjećaj usamljenosti i socijalne izolacije. Nedostatak osjećaja pripadnosti pospješuje razvoj psiholoških komplikacija, nisko samopoštovanje bolesne djece i nepovoljno procesuiranje bolesti, piše Klix.
Kako bi se spriječile ove poteškoće, posljednjih godina u obrazovnom i psihološkom radu raspravlja se o sistemima teleprisutnosti poput avatara, virtuelnih učionica i mobilnih robota.
Često se koristi kontrolisani robot koji može prenositi i sliku i zvuk u oba smjera, a djeca ga kontrolišu i pomiču. Praktični avatar AV1 norveške kompanije “No Izolejšn” emituje zvuk u oba smjera, ali video sliku samo u jednom smjeru. Avatar sjedi u klupi učenika koji kod kuće koristi tablet ili pametni telefon da ga pokrene, kontroliše pokrete dodirom i govori kroz njega.
Tomas Pletšiko iz centra za pedijatriju (CCP) pri Medicinskom univerzitetu u Beču i vođa laboratorije Pediatrik Breinfit sada detaljno istražuje u studiji u trajanju od dvije godine kako upotreba AV1 avatara utiče na školsku situaciju djece, njihovih roditelja i nastavnika.
Analizira se i trajanje korištenja i varijable socio-ekonomskog uticaja. Studija uključuje djecu i adolescente sa hroničnim bolestima u dobi od 6 do 17 godina i 11 mjeseci koja su već pohađala školu najmanje jedno polugodište i koja ne mogu pohađati školu ili je ne mogu redovno pohađati najmanje šest sedmica zbog bolesti, piše Klix.ba
Cilj studije je stvoriti bolje razumijevanje školskih problema djece i adolescenata s hroničnim bolestima i pokazati mogućnosti intervencije koje se bave novom tehnologijom sistema teleprisutnosti.
(N.S/ Dunav.at)
