Naša planeta stara je oko 4,5 milijardi godina, dok je savremeni čovjek prisutan tek oko 200.000 godina. U poređenju sa geološkim vremenom, ljudska civilizacija predstavlja tek kratak trenutak, zbog čega stručnjaci smatraju da bi se priroda, prije ili kasnije, prilagodila našem nestanku.
Prvi sati: Svijet ostaje bez struje
Najbrže bi kolabirao energetski sistem. Većina elektrana zahtijeva stalni nadzor zaposlenih, pa bi nakon njihovog nestanka proizvodnja električne energije ubrzo prestala.
Gradovi bi potonuli u mrak, sem rijetkih mjesta koja bi još kratko napajali solarni paneli ili vjetroparkovi. Međutim, ni ti sistemi ne bi dugo radili bez održavanja.
Poslije nekoliko dana: Prestanak rada infrastrukture
Već nakon dva dana bez ljudi prestali bi da funkcionišu i obnovljivi izvori energije. Bez električne energije ugasili bi se sistemi koji održavaju rad vodovoda, kanalizacije i pumpi za ispumpavanje podzemnih voda.
Metroi, podzemni prolazi i željezničke stanice počeli bi da se pune vodom.
Istovremeno bi najveće posljedice osjetile domaće životinje. Kućni ljubimci, naviknuti na ljudsku brigu, ostali bi bez hrane i vode, dok bi stoka na farmama bila prepuštena sama sebi.
Nekoliko nedjelja kasnije: Divljina osvaja gradove
Kako bi vrijeme prolazilo, životinje bi počele da mijenjaju ponašanje. Veći psi formirali bi čopore i lovili sitniji plijen, dok bi mnoge rase koje je čovjek selektivno uzgajao teško opstale u prirodi.
Divlje životinje izgubile bi strah od gradova i sve češće ulazile u napuštena naselja. Mnoge životinje iz zooloških vrtova uspjele bi da pobjegnu i postepeno se prilagode životu u divljini.
Poslije mjesec dana: Prijete nuklearne i ekološke katastrofe
Jedan od najvećih problema predstavljale bi nuklearne elektrane. Bez ljudi koji bi održavali sisteme za hlađenje, u pojedinim postrojenjima moglo bi da dođe do ozbiljnih havarija i ispuštanja radioaktivnog materijala.
Istovremeno bi prestala da radi kanalizaciona mreža, pa bi se otpadne vode izlivale u rijeke i jezera, ozbiljno ugrožavajući biljni i životinjski svijet.
Ni hemijska postrojenja ne bi ostala bez posljedica. Curenje opasnih materija i požari izazvani gasnim instalacijama dodatno bi opteretili životnu sredinu.
Poslije godinu dana: Priroda počinje da vraća izgubljeni prostor
Iako bi prve posljedice bile razorne, priroda bi vrlo brzo počela da se oporavlja.
Biljke bi osvajale napuštene puteve, parkove i dvorišta, dok bi plastika, elektronski otpad i drugi materijali koje je čovjek ostavio završavali u rijekama i morima.
Istovremeno bi sateliti, kojima više niko ne bi korigovao putanju, počeli da ulaze u atmosferu i padaju na Zemlju poput meteorskog pljuska.
Poslije 25 godina: Gradovi nestaju pod vegetacijom
Za svega nekoliko decenija priroda bi potpuno promijenila izgled urbanih sredina.
Drveće, žbunje i trava prekrili bi ulice, trotoare i trgove, a napuštene zgrade počele bi ubrzano da propadaju.
Gradovi podignuti usred pustinja, poput Dubaija ili Las Vegasa, postepeno bi bili zatrpani pijeskom, dok bi se kvalitet vazduha značajno popravio zbog nestanka industrijskog zagađenja.
Poslije 300 godina: Životinje preuzimaju planetu
Nekada ugrožene vrste imale bi priliku da obnove svoju brojnost.
Slonovi, veliki predatori i druge životinje više ne bi bili ograničeni ljudskim naseljima, pa bi se njihova rasprostranjenost vremenom potpuno promijenila. Istovremeno bi mostovi, neboderi i druge velike čelične konstrukcije počeli da se urušavaju pod uticajem korozije i vremenskih uslova.
Morski ekosistemi takođe bi se značajno oporavili, jer bi nestali ribolov, zagađenje i intenzivan brodski saobraćaj.
Posle 10.000 godina: Gotovo svi tragovi ljudi nestaju
Nakon deset milenijuma većina građevina koje je čovhečanstvo podiglo bila bi pretvorena u ruševine ili potpuno nestala.
Pretpostavlja se da bi opstale samo pojedine monumentalne kamene građevine, poput egipatskih piramida, Velikog kineskog zida ili spomenika Maunt Rašmor, kao rijetki podsjetnici da je na Zemlji nekada postojala napredna civilizacija.
Posle 50 miliona godina: Ostaje samo plastika
Na kraju bi gotovo svaki trag ljudskog postojanja bio izbrisan.
Prema pojedinim procjenama, jedini materijal koji bi mogao da opstane desetinama miliona godina bili bi ostaci plastike sačuvani u geološkim slojevima. Upravo oni mogli bi da predstavljaju posljednji dokaz da je na Zemlji nekada postojala tehnološki razvijena vrsta.
Ipak, čak bi i taj trag vremenom nestao, a planeta bi nastavila svoj razvoj kao da ljudi nikada nisu ni postojali, piše nova.rs.
