Rim ostaje oprezan kad koristi Europski mehanizam za stabilnost (ESM) jer je dizajniran za rješavanje različitih šokova. Ali ako se nova pravila koja upravljaju novom kreditnom linijom smatraju prikladnima, na talijanskom je parlamentu da odluči hoće li ih upotrijebiti ili ne, rekao je talijanski premijer Giuseppe Conte u ekskluzivnom intervjuu za EURACTIV Italija.
Euroactiv Italy službeno je pokrenutadanas povodom Dana Europe (9. svibnja). Inicijativu podržava Međunarodni centar za europsko i globalno upravljanje (www.cesue.eu) u suradnji s Corriere della Sera. Njihova prva priča je intervju s talijanskim premijerom Giuseppeom Conteom.
Akcijska stopa Europske središnje banke (ECB) u iznosu od 1,1 bilijuna eura i odstupanje od ograničenja za kupnju euroobveznica pružaju zaštitu za talijanski javni dug. Pokazuje li to da smo zajedno jači i da nijedna država članica to ne može učiniti sama? Što biste rekli onima u Italiji koji predlažu izlazak iz eurozone?
ECB ne djeluje kako bi zaštitila pojedine države, već osigurala financijsku stabilnost i pravilno funkcioniranje monetarne politike u eurozoni. Sve zemlje članice iskorištavaju njenu svrhu. Pripadnost euro sustavu pomogao je zaštititi našu štednju i zaštititi Italiju od financijskih špekulacija.
Međutim važno je napomenuti da je monetarna politika jedan od glavnih oslonaca. Monetarna unija uključuje još čvršću povezanost među državama članicama u odnosu na EU-u, tako da moramo nužno djelovati koordinirano, uključujući i proračunske politike. Razlike između nacionalnih gospodarstava, koje su ionako velike, predstavljaju rizik za funkcioniranje zajedničkog tržišta i još jači za upravljanje monetarnom politikom. Ako fiskalni odgovor na pandemiju nije pravedan za sve, riskiramo vrlo opasne učinke. Monetarna politika dala je prvi snažni odgovor. Sada Europska komisija i zemlje članice moraju to učiniti.
Tijekom pandemije se brzina zajedničkih institucija, kao što su ECB i Komisija, ističe u usporedbi s onim međuvladinim koje su paralizirala nacionalna veta. Je li Italija naklonjena prijedlogu Komisije za prevladavanje jednoglasnosti i prelazak na glasovanje kvalificiranom većinom o oporezivanju i vanjskoj politici?
Potreba da se razmišlja o načinima potrebama da proces odlučivanja u Vijeću učini učinkovitijim nije osjetila samo Italija. Potreba je postojala čak i prije pandemije u kontekstu pripreme Konferencije o budućnosti Europe. Kriza uzrokovana Covid-19 učinila je još jasnijim koliko je potrebno da Vijeće bude u stanju brzo i učinkovito odgovoriti na izazove koji pogađaju srce našeg kontinenta. Istovremeno moram napomenuti da je Europsko vijeće do sada, iako uz znatan politički napor, našlo mjesto susreta i na cilju poput Fonda za oporavak, koji je iz obećanja postao prijedlog čiju su nužnost i hitnost prepoznali Europski lideri.
Vlade su odlučivale o planu oporavka i zatražile od Komisije da ga razradi. Što očekujete? Kakav odnos plan treba imati s proračunom EU? Koliki bi trebao biti taj proračun prema Italiji? I kako ga treba financirati?
Prvo, želio bih reći da već predstavlja uspjeh što zajednički pregovaramo o financiranju takozvanog ”Plana oporavka”. Prije nego što smo očekivali da će to biti stavljeno na stol, o njemu se nije ni pričalo. Da nije bilo otpora pojedinih zemalja, Italija i druge članice ne bi imale potrebe izvršiti snažni pritisak unutar Euroskupine i Vijeća. Naravno da postoje različiti pogledi. Europsko Vijeće je od 23. travnja jednoglasno dalo jasan mandat Komisiji, da podnese konkretan prijedlog ambicioznog europskog plana za ekonomski oporavak, ističući njegovu nužnost i hitnost. Čekamo prijedlog koji će Europska komisija staviti na stol za nekoliko dana. Sredstva će vjerojatno biti u potpunosti operativna i upravljat će se u okviru europskog proračuna, ali talijanska pozicija je jasna: program mora biti ambiciozan s obzirom na resurse prikupljene na tržištima, prvenstveno mora financirati sektore i zemlje koje je najviše pogodila pandemija, mora osigurati ranu raspoloživost dijela sredstava u odnosu na siječanj 2021. (tzv. predopskrba – isplata sredstava unaprijed). U tim se aspektima talijanski položaj poklapa s onim u nekoliko drugih država članica.
Države članice bore se oko načina financiranja dodatnih 1-1,5 bilijuna eura. Kako ste osobno doživjeli sukobe s Rutteom (premijer Nizozemske) na Europskom vijeću? Italija pita euroobveznice: koja ih institucija treba izdati, za koji iznos i s kojim jamstvima i resursima? Na što treba trošiti i tko im treba upravljati?
Vjerujemo da se Europa suočava s povijesnim trenutkom i da je ambiciozna i hrabra odluka danas ne samo pravovremena, nego i nužna. I ne kažem to s gledišta Italije, ja to isto kažem i s gledišta Unije. Naša su gospodarstva usko povezana. Moja divergencija s Rutteom potkrepljenja je mojim uvjerenjem da ne možemo reagirati na ovu krizu u skladu s 2010. godinom. Sada je pitanje gledanja u budućnost, a ne ponavljanja grešaka iz prošlosti. Nekoliko je tehničkih hipoteza o kojima se raspravlja. Osim rješenja koje će se na kraju odabrati, za nas postoje neke fiksne točke: financiranje se mora dugoročno omogućiti da se težina izvanrednih, ali privremenih poreznih napora koje sada podnose države članice, raspodijeli s vremenom; resursi se moraju davati prvenstveno najugroženijim državama i moraju osigurati vrlo značajan udio “bespovratnih sredstava”, čak i ako ne žele isključiti zajmove; Države će imati zadatak da ih rasporede u jasnom okviru zajedničkih pravila.
EU je odobrila paket od 540 milijardi starih i novih instrumenata. Ako će se uvjetnost nove kreditne linije za Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) odnositi samo na korištenje sredstava protiv pandemije i njeni će zajmovi biti niži od onih koje plaća Italija na tržištima, hoće li ih vlada odbiti?
Paket koji uključuje Europska investicijska banka, program Sure (potpora gospodarstvu s ciljem očuvanja radnih mjesta) i MES važan je korak prema podjeli troškova pandemije između zemalja EU i prema zajedničkoj strategiji oporavka. Međutim, to još uvijek nije dovoljno. Jačanje jamstava EIB-a i uvođenje SURE – europskog sustava osiguranja nezaposlenosti – kojeg je Italija u prošlosti predlagala i podržavala, odluke su koje podržavamo uvjereno. Na novoj kreditnoj liniji povezanoj s ESM-om, kao što sam više puta rekao, držimo vrlo oprezan stav. Instrument je dizajniran za nepredviđene situacije i dio je okvira pravila koji odražavaju te situacije. Euroskupina je pojasnila da se režim nadzora uobičajeno povezan s kreditnim linijama ESM-a ne bi trebao primjenjivati u slučaju linije za podršku pandemiji. Talijanski parlament će u svakom slučaju odlučiti hoće li Italija aktivirati ovu liniju ili ne.
Italija je bila prva zemlja EU koja je pogodila pandemija. No, drugi su bili brži u postizanju likvidnosti za tvrtke i građane. Što vlada čini da to ubrza? Novi most u Genovi izgrađen je kao izuzeće iz Zakona o javnoj nabavi, koristeći samo europske norme. Može li se ovaj izbor generalizirati kako bi se potaknuo oporavak?
Vlada želi prevladati izazov administrativnog pojednostavljenja i smanjenja birokratskih obveza. Zbog toga ćemo već u sljedećem zakonskom zakonu koji podupire gospodarstvo uvesti pojednostavljeni mehanizam za isplatu Fonda za garanciju plaća koji je od velike važnosti za velike kategorije radnika. Ali – općenitije – radimo na paketu hrabrih intervencija, kako bismo skratili vrijeme realizacije javnih radova, posebno onih infrastrukturnih, i kako bismo uredno očistili birokraciju. To je prvi korak u širokom procesu reformi koji će potrajati. Zbog toga razmišljamo, barem za određeni uzorak radova, da pribjegnemo pojednostavljenim autorizacijskim postupcima, a da se pri tome ne izgube najstrože kontrole.
Macron predlaže “suverenu” Europu, posebno u gospodarstvu. Za Njemačku to zahtijeva istodoban početak političke unije. Kakva je pozicija Italije?
Vjerujem da kriza poput one Covid-19 zahtijeva ažuriranje uvjeta rasprave između država članica o vrsti Unije koja će joj omogućiti da očuva svoje stupove, poput jedinstvenog tržišta i Schengena, i temeljnih načela, poput solidarnosti. U suštini moramo gledati kako zaštititi načela i stupove Europske unije kakve poznajemo već desetljećima, i ustanoviti da bez oblika daljnje integracije Europska unija riskira izgubiti konkurentnost i otpornost kao globalni igrač. Želio bih dodati da su to pitanja koja zahtijevaju doprinos svih država članica i da ova kriza potvrđuje da se one više ne mogu odgađati u znaku „minimalističkog“ pristupa Europi.
Dan Europe održava se 9.svibnja, jer je 1950. Schuman predložio prvu zajednicu “kao prvi korak prema Europskoj federaciji”. Gdje se nalazimo nakon 70 godina? Ima li još uvijek smisla Konferencija o budućnosti Europe ili bi bilo bolje odmah uspostaviti Konvenciju o reformi Ugovora? Kojim se reformama Italija nada da će dati konkretne odgovore građanima?
Italija je odmah podržala Konferenciju o budućnosti Europe koja je otvorena za učinkovite konzultacije s europskim građanima i parlamentima, uključujući one nacionalne, i raspravu o poboljšanju i pojednostavljivanju procesa odlučivanja u EU-u te o prioritetnim ciljevima za EU u narednim godinama, poput Europskog zelenog sporazuma, dovršetka Ekonomske i monetarne unije, europske vlade za migracije. Ova hitnost predstavlja izazov za Europu i sve nas, prije svega, da pravovremeno i učinkovito suzbije sve negativne posljedice koje nastaju na ekonomskoj i socijalnoj razini. Razmišljanje o budućnosti Europe bit će dobra stvar ako odmah stvorite perspektivu reformi i politike te procesa donošenja odluka. Što se tiče budućnosti Europe, ključno je da se EU usredotoči na središnje prioritete za sljedeće generacije: ovdje mislim na europski “Zeleni sporazum”; ekonomske politike orijentirane na održivi i uključivi rast; dovršetak ekonomske i monetarne unije nadahnut potpunom ravnotežom odgovornosti i solidarnosti, na primjer, u makroekonomskoj stabilizaciji i fiskalnoj politici; upravljanje migracijskim tokovima na više razina. S obzirom na procese donošenja odluka, ključno je osigurati učinkovitu zakonodavnu inicijativu Europskog parlamenta, također s ciljem”odgovornosti” u odnosima između institucija i građana. Nije manje važno ni napredovati na postojećim opcijama za pojednostavljenje odluka Vijeća i oblicima uključivanja građana uz potpunu transparentnost u razvoju politika, a to je cilj koji je prije svega koristan mladima našeg kontinenta.
(euractiv.jutarnji.hr)
