Kako gledate na moguće promjene lokacije komemoracije na Bleiburgu?
“Nemam neki stav. Mislim da je sve i prije otišlo kvragu. Ne znam, ne bih se uključio, mislim da bi to bilo vrlo loše. Mislim da bi Vlada time sama sebi dala autogol.
Govori se o tome da bi komemoracija bila premještena na Udbinu.
“Ne znam zašto bi se komemoracija premjestila u Udbinu. Treba znati da je na tom području 1941. ubijeno puno više Srba… Kada bi hrvatske vlasti tamo komemorirale sve žrtve, ja bih se složio s time. Mi ne možemo komemorirati na način da lažemo sami sebe o vlastitoj povijesti.”
Kako komentirate nedolazak premijera, predsjednica i predsjednika Sabora na komemoraciju?
“Nemam ni tu komentara. Sami su se stavili u tu poziciju. Imaju jednu priču za birače, a drugo ovako… Naravno, nije dobro otići u Austriju i otići na komemoraciju na kojoj je veliki broj policije, helikoptera i svih ostalih raspoloživih snaga.”
Je li Bleiburg ratni zločin?
“Bleiburg nije, ali Križni put jest. Ustaše nisu bili nikakvi mučenici i heroji, već banda. NDH je bila zločinačka država i zakrpa na dupetu Trećeg Reicha. Kad bismo htjeli reći cjelovitu istinu o Bleiburgu: na Križnom putu stradao je jedan broj nevinih ljudi, no bio je uhvaćen i jedan broj zločinaca i ratnih koljača. To treba reći i to treba znati.”
Koliko je ljudi ubijeno unutar tih tjedan dana oko 15. svibnja 1945.?
“Po Žerjavićevim procjenama na teritoriju Hrvatske i BiH stradalo je otprilike do 50 tisuća osoba, no to nije bilio samo u tih tjedan dana već u par mjeseci, što ne uključuje samo Hrvate u Hrvatskoj već i u BIH, kao i muslimane u RH… Ustaše, odnosno hrvatske oružane snage kako ih zovem službeno su morale probijati obrambene redove i zato su nastradale tisuće. Neki su bili suđeni, neki su stradali bez suda… Postoji jedan projekt već 20 godina koji bi trebao imati za rezultat prebrojati žrtve Bleiburga, no to nekako stoji. No očito da nekima nije stalo jer bi to zatvorilo mogućnosti za nagađanje o broju poginulih na Bleiburgu.”
Hoće li ikad prestati ta manipulacija brojkama?
“Teško mi je reći. Ta vojska koja je došla na Bleiburg nije bila hrvatska vojska i ta vojska koja je tamo stradala, to nisu bili Hrvati i to je jedna manipulacija. Ta ekipa bi onda trebala tražiti da se izmijeni ustav i da ZAVNOH više ne bude izvorišna odrednica Ustava. Ljudi koji su manipulirani uopće ne shvaćaju zločinačku ćud NDH. Hrvatska ima puno više povijesnih događanja kojima se možemo ponositi, recimo bitka na Sutjesci u kojoj su se partizani borili protiv 120 tisuća vojnika, između njih i ustaše. Na Sutjesci je poginulo 7 i pol tisuća partizana, među njima i 4700 Hrvata. To su ljudi kojima treba odati počast. ZAVNOH se mogao osnovati upravo zato što su dečki iz Dalmacije u Sutjesci pogibali. Jedno od idiotskih objašnjenja je da je Sutjeska u inozemstvu, a kao Bleiburg nije, to je glupost. Hoćemo li se postaviti kao društvo koje promovira nacifašističke ili antifašističke vrijednosti? Hrvatska nema potrebe da to radi iz političke korektnosti, Hrvatska je bila antifašistička nacija.”
Koliko su ovakve komemoracije endemska hrvatska pojava? Koliko toga ima u drugim državama članicama EU-a?
“Svaka nacija ima neku svoju muku. Povijesti su specifične. U svakoj povijesti ima različitosti. Amerika i danas ima taj sjever-jug odnos, više kao refleks tih odnosa prema obojenom stanovništvu. Francuska je uglavnom razriješila odnos prema Drugom svjetskom ratu i prema Vichyju, no još uvijek ima nerazjašnjenih stvari prema alžirskom ratu. Sad bismo mogli ići kroz još primjera. Zrela demokratska društva to rješavaju. Kad historija postane politika to nije dobro… Političari imaju obavezu biti hrabri i ići ispred ljudi. Treba znati primjer velikog francusko-njemačkog pomirenja. Trebamo živjeti jedno novo doba.”
Je li novo doba stiglo u RH?
“Ne. nije stiglo u Hrvatsku, a ni u BiH i Srbiju. Bez identitetskog oporavka, nema ni društvenog oporavka.”
Vezano za kurikulum povijesti i istup ministrice Divjak koja je rekla da određene strukture realtiviziraju događaje u Jasenovcu: opisuje li ova verzija kurikuluma ispravno te događaje?
“U čitavoj toj diskusiji sam marginalno djelovao i nisam bio uključen u izradu. Konačna verzija kurikuluma je srednja žalost i to ne samo zbog Jasenovca i Bleiburga. Sve ovisi i o nastavnicima, koje će oni sadržaje odabirati i kako će to prezentirati učenicima. Ono što je ovakav nacrt kurikuluma zabetonirao, a nije trebao, a to je da povijest bude predmet u kojem se stvari moraju “bubati” napamet. Od 5. do 8. razreda povijest bi se trebala prezentirati kroz jednu igru i nešto što bi trebalo približiti taj svijet.”
(N1)
