Kao da ne može biti ironičnije, Schengen je svoj 25. rođendan proslavio u trenutku kada su članice EU zatvorile granice pred nezaustavljivim širenjem koronavirusa. Europi je trebalo gotovo pola stoljeća da integrira svoje ekonomije, a COVID-19 je trebalo samo nekoliko dana da situaciju vrati desetljećima unazad.
Granice su podignute, a povezanost između država članica svedena je na najnižu razinu od osnutka Europske zajednice za ugljen i čelik. Institucije EU obustavile su svoje djelovanje na ‘federalnoj’ razini, a svaka država članica počela se boriti sama za sebe.
Sinoć se održao i još jedan neuspješan telekonferencijski summit Europskoga vijeća na kojem ponovno nije postignut dogovor oko ključnih pitanja; onih koji su u jeku pandemije od spasonosne važnosti. Prema informacijama dobro upućenih izvora koji su prisustvovali sinoćnjem sastanku, čelnici 27 država i vlada EU su morali razvodniti tekst zaključaka kako bi, barem prividno, sakrili činjenicu da između europskih zemalja u ključnome trenutku postoji veliki raskol. ‘Vrući krumpir’ ključnih ekonomskih pitanja za sanaciju novonastale gospodarske štete Vijeće je odlučilo prebaciti Eurogrupi, a ministri financija eurozone će se time pozabaviti tek za dva tjedna.
Koplja su se sinoć lomila ponajviše oko pitanja tzv. „korona obveznica“ kojima bi EU zemlje, de facto, ušle u zajednički dug. Nizozemska, Njemačka i ostale zemlje sjeverne Europe oštro su se usprotivile takvoj ideji, usporedivši je s „prelaskom Rubikona“ koji će nepovratno promijeniti EU kao koncept. S druge strane, Italija, Španjolska, Portugal i Luksemburg apeliraju na države da na situaciju bez presedana odgovore i mjerama adekvatnima u takvoj situaciji.
Talijanski premijer Giuseppe Conte i njegov španjolski kolega Pedro Sanchez traže formiranje radne skupine u kojoj bi bili predstavnici ključnih europskih institucija; Vijeća, Komisije, Parlamenta, Središnje banke i Eurogrupe, koji bi kroz 10 dana morali pronaći hitno, ali prihvatljivo ekonomsko rješenje na krizu.
Na ozbiljnost situacije sinoć je ukazao i francuski predsjednik Emmanuel Macron.
„Ulog je ogroman. Na kocki je cijeli koncept europskog projekta“ upozorio je.
Isto je učinila i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je na početku još jedne plenarne sjednice koja se umjesto u Strasbourgu održava u Bruxellesu, apelirala na dužnosnike EU da „Europi u ovome trenutku treba duh ‘svi za jednog jedan za sve'“.
„Unatoč tome što Europljani iz preventivnih razloga moraju držati razmak između sebe, istovremeno moraju surađivati bliže nego ikada prije. Odluke koje se budu donijele tijekom ove krize pamtit će se jako dugo i utjecat će na to kako će EU izgledati sutra“. kazala je.
Društvenim mrežama kruži slika Talijana koji, razočarani nedostatnom pomoći EU, spuštaju plavo-žutu zastavu Unije i mijenjaju je onom kineskom kao hommage državi koja im je poslala velikodušne donacije u jeku pandemije. Istovremeno, kruži i snimka ruskih te kubanskih doktora koji su se zaputili u Milano kako bi lokalnom medicinskom osoblju na izmaku snaga pomogli u borbi protiv COVID-19.
U tim se trenucima mora pitati; gdje je EU i famozna europska solidarnost?
Međutim, ispod radara su prošle informacije da Njemačka i Francuska preuzimaju talijanske pacijente s intenzivne skrbi i smještaju ih u svoje bolničke kapacitete unatoč tome što se i te države posljednjih dana bore s eksponencijalnim rastom broja oboljelih. Kao i činjenica da su Francuska, Njemačka i Austrija Italiji donirale više zaštitnih maski nego Kina. Kao i činjenica da Francuska, Njemačka, Latvija, Luksemburg, Belgija osiguravaju repatrijaciju EU građana.
Epidemija COVID-19 najveća je kriza s kojom se EU susrela od svog osnutka te će bez daljnjega nepovratno utjecati na budućnost i stabilnost Unije kao takve. Međutim, valja naglasiti da je EU prije svega osmišljena kao ekonomska zajednica koja se, u najmanju ruku, nije snašla u jeku pandemije nevidljivog virusa koji prijeti životima njezinih građana. Jednako tako, države bi se u jeku ovakve ugroze borile same za sebe i da nema EU. No, kada ugroza virusa utihne i kada EU svojim članicama ponudi sredstva Europskog stabilizacijskog mehanizma, proračuna EU i financijskih instrumenata Europske središnje banke, najveći trgovinski blok na svijetu će ponovno dobiti na važnosti, zato što će se suradnjom i slobodnim tržištem lakše amortizirati ekonomski gubici.
Za kraj, valja naglasiti da EU nije jedina ‘federacija’ koju je pandemija potaknula da ‘svaka država igra za sebe’. Sjedinjene Američke Države, jedna od najdugovječnijih demokracija i federacija na svijetu, sinoć je postala zemlja s najvećim brojem oboljelih od COVID-19 na svijetu. Država koja je uvijek do sada njegovala zajedništvo i odanost zastavi te idealima slobode, nije uspjela zadržati jedinstvo u borbi protiv virusa. Samo u saveznoj državi New York, epicentru zaraze u SAD-u, trenutno je više od 50 posto oboljelih na razini cijele Amerike, što je 10 puta više nego u iti jednoj drugoj saveznoj državi SAD-a. Brojka zaraženih u New Yorku ovih bi dana trebala premašiti 40.000, što je gotovo 5 posto oboljelih na globalnoj razini. Guverner Andrew Cuomo obrušio se na Bijelu kuću nakon što mu je federalna vlada poslala donaciju od 400 respiratora, dok njemu treba više od 30.000. Zdravstvenim djelatnicima kronično nedostaje zaštitne opreme koja uporno ne pristiže, pa je Cuomo mobilizirao frizerske i pedikerske salone i studije za tetovažu da u što skorijem roku predaju višak opreme saveznoj državi. Bolnice grcaju pod teretom broja zaraženih kojima se ne nadzire kraj, a pomoći ni za lijek.
Ova će kriza nepovratno promijeniti svijet, to je činjenica. No, još je prerano u potpunosti otpisati EU kao projekt.
(jutarnji.hr)
