Ovdje ispred Rogoznice bacaju svoje mreže i parangale, i čim se vrate u luku čekaju ih kompanijske hladnjače na kotačima. Utovar kreće odmah.
Ulovljena riba odmah se ukrcava u kamione koji odmah kreću prema Beču. Krajnja destinacija: Gastrofisch Vienna. Put je to od kakvih 700 kilometara, traje oko osam sati pa je riba ulovljena u četvrtak ujutro u Jadranskom moru, već navečer u Beču, u mondenoj hrvatskoj ribarnici, i slijedećeg jutra već u njihovim kuhinjama.
– Htio sam nešto više, nešto svoje. Dugo smo obilazili lokacije dok nismo našli savršeni prostor za ribarnicu. Otvoriti tvrtku u Beču nije bilo teško, ipak smo mi u EU. Osobne iskaznice bile su dovoljne da krenemo rješavati papirologiju, prisjeća se. U ribarnici, spomenimo, nema onog klasičnog, ponekad vrlo intenzivnog mirisa ribe. To je zato što je riba svježa, reći će Prgomet, ali i zato što se zadovoljavaju ostali higijenski standardi.
– Htjeli smo ponuditi premium iskustvo kupnje. Želimo da kupac, kad ušeta u našu ribarnicu, pomisli da je u apoteci, komentira uz smijeh. Provodi nas zatim do drugog dijela ribarnice gdje drže delikatesnu robu, između ostalih i onu brenda Amare, koji je također njihovo ‘dijete’.
– Radi se o smrznutim i mariniranim ribljim proizvodima. Evo, recimo, ovaj burger, kako ga nazivamo, od ručno očišćenih jadranskih kozica i škampi. I on je nastao u Splitu. A Austrijanci stvarno vole te burgere, govori Prgomet, koji nam je pripremio jedan od tih ribljih burgera, odnosno odrezaka, koji se po obliku ne razlikuju mnogo od mesnih. Spremio ih je na tavi te poslužio uz paški sir, masline, inćune i maslinovo ulje. Burger nas je oduševio okusom, bojom i teksturom.
Dok jedemo za barskim stolom ribarnice, komentiramo kako bi bilo sjajno biti u prilici i pojesti nešto ‘s nogu’ dok se obavlja kupnja. Prgomet govori kako je to u planu, isto kao i povećanje delikatesne ponude, prvenstveno s hrvatskim sirevima koje zasad ne drže u većim količinama.
Vidjeli na Facebooku
Promatramo goste koji ulaze u ribarnicu gdje se mahom zadržavaju petnaestak minuta. Obično prvo izaberu komade riba, a onda šeću uokolo i biraju delikatese. Nerijetko se zadrže i u razgovoru s Prgometom, koji svakoj mušteriji pristupa osobno. Austrijanci to cijene. Jedan je od njih kupio onu pastrvu, a Prgomet mu je rekao da mu javi je li dobra. Primjećujemo i gospođu koja također govori našim jezikom.
– Tu sam prvi put, vidjela sam na Facebooku da je otvorena ribarnica pa sam došla provjeriti. Kupila sam mola da napravim sinu juhu i obradovalo me to, jer dosad nisam imala priliku kupiti mola u Beču. Usput sam, kako to već ide, kupila lubina i kozice. Vraćam se uskoro, dolazim po tunu i hobotnicu. Mi jedemo ribu barem triput tjedno, rekla nam je Josipa Režić Tafra, Splićanka koja živi u Beču.
Poslije 11 ujutro u ribarnici nastaje poveća gužva. Ljudi ulaze i interesiraju se za ribu; kupuju, biraju i puni su pitanja: – Ovaj se grad sporo budi, dobacuje Prgomet.
Ostavljamo ga u poslu…
(novac.jutarnji.hr)