Kako piše Politico, pozivajući se na istraživanje Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije (JRC), u najtežem scenariju cijena kafe za potrošače u EU mogla bi da poraste čak 332 odsto, dok bi citrusi mogli da poskupe za više od 80 odsto.
Ipak, ove brojke ne predstavljaju prognozu da će takva poskupljenja zaista uslijediti. Riječ je o najdrastičnijem scenariju koji polazi od pretpostavke ako proizvođači izvan Evropske unije ne uspiju da prilagode proizvodnju novim zahtjevima Brisela.
Zašto EU mijenja pravila?
U središtu čitave priče nalaze se pesticidi koji su zabranjeni ili više nisu odobreni za upotrebu u Evropskoj uniji.
Brisel želi da pooštri pravila koja se odnose na maksimalno dozvoljene ostatke pojedinih aktivnih supstanci u proizvodima koji stižu iz trećih zemalja. Ideja je da se za neke od najopasnijih supstanci dozvoljeni nivo praktično spusti na tehnički minimum, odnosno granicu do koje laboratorije mogu da ih detektuju.
Logika evropskih poljoprivrednika je jednostavna: ukoliko oni određene pesticide ne smiju da koriste, proizvođači iz drugih dijelova svijeta ne bi trebalo da budu u prednosti koristeći ih za robu koju potom prodaju na evropskom tržištu.
Problem je što bi takvo izjednačavanje standarda moglo da ima svoju cijenu.
Prema analizi JRC-a koju prenosi Politico, potencijalne mjere mogle bi da obuhvate 18 aktivnih supstanci i čak 235 različitih proizvoda koji se uvoze iz 86 zemalja.
U najgorem scenariju uvoz bi pao 41 odsto
Ukoliko strani proizvođači ne bi uspjeli da se prilagode novim pravilima, posljedice ne bi bile ograničene samo na cijenu kafe ili narandži.
U najnepovoljnijem scenariju, ukupni poljoprivredni uvoz Evropske unije mogao bi da bude smanjen za čak 41 odsto. Manja ponuda proizvoda koje Evropa u velikoj mjeri nabavlja iz drugih dijelova svijeta tada bi se neminovno prelila i na cijene koje plaćaju krajnji potrošači.
Kafa je posebno dobar primjer problema. EU praktično zavisi od uvoza zrna iz zemalja sa potpuno drugačijim klimatskim uslovima, bolestima biljaka i načinima proizvodnje. Slično važi za citruse, ali i za niz drugih poljoprivrednih proizvoda.
Upravo zbog toga proizvođači iz trećih zemalja upozoravaju da nije uvijek moguće jednostavno preslikati evropska pravila na poljoprivredu u drugim dijelovima svijeta.
Nije svaki scenario toliko dramatičan
Istraživanje, međutim, razmatra različite mogućnosti, a ogromno poskupljenje od 332 odsto predstavlja krajnju varijantu u kojoj proizvođači van EU praktično ne uspijevaju da se prilagode.
U scenarijima u kojima dio proizvođača promijeni način proizvodnje i nastavi da izvozi na evropsko tržište, efekti na ponudu i cijene bili bi znatno manji.
Upravo tu se nalazi i jedna od ključnih nepoznanica čitavog plana: koliko brzo bi proizvođači iz Afrike, Latinske Amerike, Azije i drugih velikih poljoprivrednih regiona mogli da pronađu alternativu pesticidima koje EU želi da ograniči.
Treće zemlje upozoravaju Brisel
Plan je već izazvao zabrinutost među velikim trgovinskim partnerima Evropske unije.
Australija, Kanada, Paragvaj i Sjedinjene Američke Države iznijele su primjedbe u okviru Svjetske trgovinske organizacije, dok zabrinutost postoji i među proizvođačima iz Brazila, Južne Afrike, Maroka i drugih velikih izvoznika poljoprivrednih proizvoda.
Njihov argument je da različiti dijelovi svijeta imaju različite klimatske uslove, štetočine i proizvodne izazove, zbog čega ista pravila nije uvijek moguće primijeniti bez posljedica po prinose i troškove.
Sa druge strane, evropski poljoprivrednici godinama insistiraju na takozvanim “mjerama u ogledalu”, odnosno pravilima prema kojima bi uvozna roba morala da ispunjava standarde slične onima koje moraju da poštuju proizvođači unutar EU.
Konačna odluka još nije donesena
Najvažnije je da novi režim još nije konačno definisan. Evropska komisija tek treba da odluči na koje će se konkretno pesticide primjenjivati najstroža ograničenja, a najavljeno je da će se svaka aktivna supstanca procjenjivati pojedinačno.
Brisel pritom mora da balansira između nekoliko interesa koji se teško mogu potpuno pomiriti: zaštite zdravlja ljudi i životne sredine, ravnopravnijeg položaja evropskih poljoprivrednika, sigurnosti snabdijevanja hranom i održavanja trgovinskih odnosa sa ostatkom svijeta.
Zbog toga scenario u kojem kafa poskupljuje 332 odsto ne znači da će Evropljani uskoro toliko više plaćati svoj espreso. Ali analiza pokazuje koliko bi posljedice mogle da budu velike ukoliko se stroži standardi uvedu bez dovoljnog prilagođavanja globalnih dobavljača.
A kada je proizvod poput kafe u pitanju, čija proizvodnja u Evropi praktično ne može da zamijeni uvoz iz ostatka svijeta, promjena naizgled tehničkog pravila o pesticidima vrlo brzo može da postane pitanje koje se osjeća direktno u novčaniku potrošača, prenosi Telegraf Biznis.
