Atlantska meridionalna prevrtajuća cirkulacija (AMOC) ključni je dio globalnog klimatskog sistema, a već je poznato da je zbog klimatske krize na najslabijem nivou u posljednjih 1.600 godina. Naučnici su još 2021. uočili znakove upozorenja koji upućuju na prelomnu točku te znaju da je AMOC u Zemljinoj prošlosti već doživio kolaps.
Pouzdani modeli
Klimatski naučnici koriste desetine različitih računarskih modela za procjenu buduće klime. Međutim, za složeni sistem AMOC-a, oni daju vrlo različite rezultate – od onih koji ne predviđaju dalje usporavanje do 2100. godine, do onih koji sugerišu veliko usporavanje od oko 65 posto, čak i ako se emisije ugljenika postepeno smanje na neto nulu.
Nova studija kombinovala je stvarna okeanska posmatranja s modelima kako bi se utvrdilo koji su najpouzdaniji, što je uveliko smanjilo raspon nesigurnosti. Rezultati upućuju na procijenjeno usporavanje od 42 do 58 posto do 2100. godine, što je nivo koji će gotovo sigurno dovesti do kolapsa.
AMOC je ključan dio globalnog klimatskog sistema koji donosi suncem zagrijanu tropsku vodu u Evropu i na Arktik, gdje se ona hladi i tone, stvarajući duboku povratnu struju.
Posljedice za kontinente
Njegov kolaps pomakao bi pojas tropskih kiša od kojeg zavise milioni ljudi za uzgoj hrane, gurnuo zapadnu Evropu u ekstremno hladne zime i ljetne suše te podigao ionako rastuće nivoe mora oko Atlantika za 50 do 100 centimetara.
Dr Valentin Portmann iz istraživačkog centra Inria u Bordeauxu, koji je vodio novo istraživanje, izjavio je: “Otkrili smo da će AMOC slabjeti više nego što se očekivalo u poređenju s prosjekom svih klimatskih modela. To znači da je AMOC bliže prelomnoj tački.”
Profesor Stefan Rahmstorf s Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime u Njemačkoj nazvao je rezultat “važnim i vrlo zabrinjavajućim”. “Pokazuje da su ‘pesimistični’ modeli, koji predviđaju snažno slabljenje AMOC-a do 2100. godine, nažalost realistični jer se bolje podudaraju s podacima dobijenim posmatranjem”, rekao je.
“Sada sam sve zabrinutiji da bismo mogli preći prelomnu tačku gašenja AMOC-a, nakon koje ono postaje neizbježno, i to već sredinom ovog vijeka, što je prilično blizu”, dodao je Rahmstorf, koji AMOC proučava 35 godina.
Rekao je da se kolaps mora izbjeći “po svaku cijenu”. “To sam tvrdio i kad smo mislili da je šansa za gašenje AMOC-a možda pet posto, pa smo i tada govorili da je rizik previsok s obzirom na velike posljedice.
Zašto AMOC usporava?
Sada se čini da je vjerovatnoća veća od 50 posto. Najdramatičnije i najdrastičnije klimatske promjene koje smo vidjeli u zadnjih 100.000 godina Zemljine istorije dogodile su se upravo kad je AMOC prešao u drugačije stanje”, upozorio je.
AMOC usporava jer temperature vazdha zbog globalnog zagrijavanja brzo rastu na Arktiku. To znači da se okean tamo sporije hladi. Toplija voda je manje gusta i stoga sporije tone u dubine. Ovo usporavanje omogućuje nakupljanje više padavina u slanim površinskim vodama, što ih takođe čini manje gustim i dodatno usporava tonjenje, stvarajući tako povratnu spregu koja slabi AMOC.
Sistem AMOC-a vrlo je složen i podložan nasumičnim prirodnim varijacijama, što onemogućuje precizna predviđanja. Međutim, naučnici sada očekuju značajno slabljenje, a to samo po sebi može imati ozbiljne posljedice u nadolazećim decenijama.
Nova studija smanjila je nesigurnost
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, ispitalo je četiri različita načina korištenja stvarnih opažanja za procjenu modela. Utvrdili su da metoda nazvana grebenasta regresija, koja se dosad malo koristila u klimatologiji, daje najbolje rezultate.
AMOC je teško modelirati jer zavisi od suptilnih razlika u gustoći vode uzrokovanim promjenama slanosti širom Atlantika. Smanjenje nesigurnosti u novoj analizi proizlazi iz identifikovanja modela koji bolje odražavaju površinsku slanost u južnom Atlantiku, za šta su naučnici već znali da je važno. To čini rad “vrlo vjerodostojnim”, rekao je Rahmstorf.
Rahmstorf je dodao kako bi usporavanje AMOC-a do 2100. godine moglo biti čak i veće od nove, pesimistične procjene. Razlog je to što računarski modeli ne uključuju otopljenu vodu s grenlandskog ledenog pokrova, koja takođe razrjeđuje okeanske vode. “To je dodatni faktor koji znači da je stvarnost vjerovatno još gora”, zaključio je.
