Pustinja između Egipta i Sudana
Jedan od najpoznatijih primjera je Bir Tavila, pustinjsko područje između Egipta i Sudana površine oko 2.000 kvadratnih kilometara.
Neobična situacija posljedica je različitog tumačenja granice između dvije zemlje. Egipat i Sudan pozivaju se na različite granične linije iz perioda britanske uprave.
Prihvatanjem jedne od tih linija, međutim, država bi istovremeno oslabila svoj zahtjev na mnogo vrjedniji Halaibski trougao, područje na Crvenom moru koje svojataju i Egipat i Sudan.
Zbog toga nijedna od dvije zemlje ne polaže pravo na Bir Tavil. Područje je nenastanjeno i nema značajniju infrastrukturu, ali je zbog svog neobičnog pravnog položaja postalo poznato kao jedan od rijetkih primjera teritorije bez priznate državne vlasti.
Mnogo veće područje nalazi se na Antarktiku
Bir Tavil je mali u poređenju sa Marije Birdovom Zemljom na Antarktiku.
Ovo ogromno područje zauzima približno 1,6 miliona kvadratnih kilometara i najveći je dio Antarktika na koji nijedna država nije postavila formalni teritorijalni zahtjev.
Antarktik ipak nije jednostavno “ničija zemlja”. Njegov status uređuje Antarktički ugovor, koji je stupio na snagu 1961. godine. Ugovor je Antarktik namijenio mirnodopskim i naučnim aktivnostima, dok su teritorijalni zahtjevi država praktično stavljeni u stanje mirovanja.
Sedam država ima istorijske teritorijalne zahtjeve na dijelove kontinenta, ali nijedna od njih ne polaže pravo na Marije Birdovu Zemlju.
Zato se ovo područje često navodi kao najveći primjer kopna koje nije pod suverenitetom nijedne države.
“Ničija zemlja” nije isto što i nenaseljeno ostrvo
Brojne priče na internetu govore o ostrvima koja navodno ne pripadaju nikome. U stvarnosti je situacija najčešće drugačija.
Neka su samo nenaseljena, ali pripadaju određenoj državi. Druga su predmet teritorijalnih sporova, pa pravo na njih polaže više država. Postoje i stijene i grebeni čiji je pravni status veoma specifičan.
Posebna kategorija su takozvane mikronacije.
Državu je lako proglasiti, mnogo teže dobiti priznanje
Jedan od poznatijih primjera je Liberlend, koji je 2015. godine proglasio češki politički aktivista Vit Jedlička na području Gornje Sige, uz Dunav između Hrvatske i Srbije.
Ideja je bila stvaranje nove države sa minimalnim porezima i naglaskom na individualnim slobodama. Projekat je privukao veliku međunarodnu pažnju, ali proglašenje države samo po sebi nije dovoljno da ona postane međunarodno priznata država.
Sličan primjer je Podjistan, samoproglašena “država” koju je 2010. godine u Sjevernoj Irskoj proglasio Sajmon Stjuart. Imao je zastavu, simbole i vlastite institucije, ali nije dobio međunarodno priznanje.
Granice svijeta zato nisu baš onoliko jednostavne koliko izgledaju na karti. I danas postoje područja oko kojih se vode pravne i političke rasprave, ali je broj zaista nespornog kopna izvan suvereniteta država izuzetno mali, piše Punkufer.hr.
