Sve je počelo u proljeće 2022. godine, kada je Rachel Fordyce primijetila neobično velik broj pčela na groblju East Lawn. Nekoliko ih je odnijela profesoru entomologije Bryanu Danforthu, koji je utvrdio da se radi o vrsti Andrena regularis, samotnoj divljoj pčeli koja se gnijezdi u tlu.
Dalja istraživanja pokazala su da na površini od oko 6.000 kvadratnih metara živi približno 5,5 miliona jedinki. To je broj uporediv s više od 200 košnica medonosnih pčela i veći od populacije Menhetna. “Prema dostupnoj literaturi, ovo je jedna od najvećih poznatih nakupina pčela koje se gnijezde u tlu”, rekao je Steve Hoge, glavni autor studije objavljene u časopisu Apidologie.
Utočište za važne oprašivače
Istraživanje ističe važnost samotnih pčela za oprašivanje usjeva, posebno jabuka. Istorijski zapisi pokazuju da je vrsta A. regularis na groblju prisutna barem od početka 20. vijeka, dok je samo groblje osnovano 1878.
Nau;nici smatraju da stara gradska groblja mogu biti važna utočišta bioraznolikosti jer se tlo rijetko uznemirava i uglavnom nije izloženo pesticidima. Nadzornik groblja Keven Morse kaže da je tamo godinama viđao velike grupe pčela koje ga nikad nisu ubole.
Većina pčela živi pod zemljom
Iako najviše pažnje privlače medonosne pčele, oko 75 posto svih vrsta pčela su samotne i gnijezde se u tlu. Ženke vrste A. regularis kopaju podzemna gnijezda i polažu jaja u komore ispunjene peludom i nektarom. Odrasle jedinke izlaze vrlo rano u proljeće, upravo u vrijeme cvatnje jabuka.
Pčele se pojavljuju u aprilu kada temperature dosegnu oko 21 stepen Celzijusa te, osim jabuka, oprašuju drugo voće i rano cvatuće divlje biljke. U održavanju tako velike populacije vjerovatno pomažu i obližnji voćnjaci Univerziteta Cornell.
Kako su izbrojali milione pčela?
Istraživači su koristili posebne mrežaste zamke koje hvataju kukce dok izlaze iz tla. Između kraja marta i sredine maja2023. prikupili su više od 3.200 kukaca iz 16 vrsta, pri čemu je A. regularis bila uvjerljivo najzastupljenija.
Na osnovu gustoće pčela u uzorcima procijenili su da ukupna populacija broji između tri i osam miliona jedinki, s prosječnom procjenom od 5,5 miliona.
Istraživači upozoravaju da su ovakva gnijezdilišta izuzeno vrijedna te da bi njihovo uništavanje moglo u kratkom roku dovesti do gubitka miliona važnih oprašivača.
