Susret kineskog predsjednika Sija Đinpinga i Trampa u tom kontekstu ne smije da propadne – u to su uvjerene vlade i u Pekingu i u Vašingtonu. Očekivani dogovor imaće globalni značaj. Istovremeno, dvojica ambicioznih državnika žele svom stanovništvu – a u slučaju SAD i biračima – da predstave rezultate koji će ih prikazati u najboljem svjetlu. Niko ne želi da izgubi obraz. Obojica žele da ostave utisak “snažnih lidera”.
Pritom se Tramp oslanja na komunističku Kinu. Dobro zna da može da računa na pozitivne vesti kada Kina daje obećanja. Peking, naime, ne želi da dovede sopstvenog predsjednika, koji je već 13 godina čvrsto na vlasti, u neprijatnu situaciju zbog mogućeg neuspjeha.
Ipak, Tramp mora da ima i planove za kompromise koji su mu možda neprijatni, ali koje bi kasnije mogao da objasni američkoj javnosti.
“Trampu su hitno potrebne pozitivne vijesti na spoljnopolitičkom planu”, kaže Ču Jin, politikolog iz pekinškog trusta mozgova Pangoal.
“Trampova popularnost u anketama uoči izbora na polovini mandata u novembru veoma je niska. Očigledno mu nije uspio plan da vojnim preventivnim udarima brzo baci na koljena kineskog saveznika Iran, a zatim svoj trijumf proslavi u Pekingu i iskoristi ga kao pregovarački adut.“
Sada se mora osloniti na mogućnost da barem postigne djelimični sporazum u trgovinskom ratu oko carina, nastavlja Ču. Još prije sastanka, pregovarači obje države trebalo bi u utorak i srijedu u Seulu da pokušaju da postignu dogovor.
Američkoj industriji potrebne su kineske porudžbine. To bi za Trampa bio uspješan početak kampanje za izbore na polovini mandata. U SAD se 3. novembra ponovo biraju sva 435 mjesta u Predstavničkom domu, kao i 33 od 100 senatora. Republikanci trenutno imaju tijesnu većinu u oba doma. Istovremeno će se održati i izbori za guvernere u 36 saveznih država i tri teritorije SAD, piše DW.
Tajvan kao kineska crvena linija
U očima Pekinga, pitanje pravnog statusa Tajvana predstavlja crvenu liniju koja se ne smije preći u diplomatskim odnosima sa SAD. Peking Tajvan smatra odmetnutom pokrajinom “Narodne Republike Kine”, koju je Mao Cedung proglasio 1949. godine. Međutim, na demokratski upravljanom ostrvu i dalje važi ustav “Republike Kine”, osnovane 1911. godine.
Prema pravnom shvatanju Pekinga, ta država uopšte ne bi smjela da postoji – baš kao ni naziv “Tajvan” kao nezavisna država. Postoji samo jedna Kina. Tajvan je dio Kine, a Narodna Republika Kina je jedina legitimna kineska vlada. Peking taj trostruki koncept naziva “principom jedne Kine”, koji predstavlja osnov svakog diplomatskog odnosa sa Narodnom Republikom.
U poznatom Šangajskom kominikeu iz 1972. godine, koji zajedno sa još dva dokumenta čini osnovu obnove diplomatskih odnosa između SAD i Kine, američka vlada je samo “primila k znanju” princip jedne Kine. Iz deklaracije pritom nije jasno da li SAD u tom kontekstu misle na Narodnu Republiku Kinu ili Republiku Kinu.
Ipak, Zakon o odnosima sa Tajvanom iz 1979. godine ovlašćuje američku vladu da “snabdijeva Tajvan odbrambenim oružjem” i da se “suprotstavi svakoj upotrebi sile ili drugim oblicima prinude koji bi ugrozili bezbjednost ili društveni i privredni sistem stanovništva Tajvana“.
Tokom Trampovog drugog mandata, Tajvan je od 2025. godine već poručio oružane sisteme u rekordnoj vrijednosti od 11,1 milijardu dolara od američkih kompanija. Još prošlog petka (8. maja), neposredno prije Trampovog puta u Peking, tajvanski parlament usvojio je zakon o nabavci vojne opreme. Do 2033. ostrvska republika planira da kupi dodatne američke oružane sisteme u vrijednosti do 25 milijardi dolara.
Peking vidi da američki predsjednik Tramp u okviru postojećeg pravnog okvira ima veliki manevarski prostor. Zbog toga se očekuje da će Kina iskoristiti sve mogućnosti kako bi Trampa podstakla na izjavu naklonjenu pekinškom stavu o Tajvanu.
Rat sa Iranom i rat u Ukrajini
Peking pritom može da iskoristi svoju važnost u aktuelnoj svjetskoj situaciji kako bi Trampovu pažnju skrenuo sa milijardama vrijednih ugovora sa Tajvanom.
“SAD je potrebna kineska podrška u ratu sa Iranom”, kaže Piter Ćiu, predsednik i osnivač Centra za globalizaciju u Hong Kongu.
Kina takođe igra ključnu ulogu u okončanju ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine. Nakon Trampa, najkasnije u junu, u Pekingu se očekuje i ruski predsjednik Vladimir Putin.
U oba rata Kina nije direktna strana u sukobu. Peking tvrdi da strogo poštuje sve međunarodne sankcije Ujedinjenih nacija. Ipak, Kina je aktivna i iza zatvorenih vrata vodi intenzivne razgovore sa Teheranom i Moskvom.
Tako je prošle nedjelje iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči boravio u Pekingu. Njegov kineski kolega Vang Ji izrazio je zabrinutost da rat sa Iranom ozbiljno ugrožava regionalni i globalni mir. Istovremeno, Kina podržava Iran u miroljubivoj upotrebi nuklearne energije u civilne svrhe – što je, na kraju krajeva, pravo svake suverene države.
Osim toga, Vang Ji je izrazio nadu da će “sve strane uključene u rat sa Iranom pozitivno odgovoriti na očekivanja međunarodne zajednice i omogućiti siguran pomorski saobraćaj kroz Ormuski moreuz”. Time Peking vidi i SAD kao djelimično odgovorne za blokadu u Persijskom zalivu.
“Nadam se da će Kinezi prenijeti tu poruku Iranu”, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio, govoreći o iranskoj blokadi, “bez obzira na to da li će se to desiti iza zatvorenih vrata – ali nadam se da će biti direktno.”
U interesu je Kine “kao izvozne ekonomije” da Iran više ne blokira moreuz, rekao je Rubio prošle nedjelje na redovnoj konferenciji za novinare u Bijeloj kući.
“Iran ne smije da postavlja mine. Ne smije da uzme svjetsku ekonomiju za taoca”, rekao je američki državni sekretar.
Zanimljivo je da još nije jasno da li će i Rubio putovati u Peking. Zbog svojih kritičkih izjava o stanju ljudskih prava u Hong Kongu i u ujgurskoj pokrajini Sinđijang iz vremena kada je bio američki senator iz savezne države Floride, Rubio se i dalje nalazi na kineskoj listi sankcija sa zabranom ulaska.
Sporazum u trgovinskom ratu?
Trampova poruka kineskom rukovodstvu jasna je: Kina bi trebalo da kupuje više američkih proizvoda kako bi se smanjio trgovinski suficit. Prije godinu dana Tramp je zbog neuravnotežene trgovine uveo visoke carine na kineske proizvode. Dio njih je suspendovan, ali pregovarači dvije zemlje do danas nisu uspjeli da objave značajniji sporazum.
Uprkos carinama, Kina je 2025. godine, prema statistici američkog Zavoda za popis stanovništva pri Ministarstvu trgovine, i dalje ostvarila visok suficit od gotovo 202 milijarde američkih dolara – što je približno jednako ukupnom godišnjem privrednom učinku Mađarske.
“Kina je spremna da kupuje američke proizvode”, smatra Ćiu, “ali Peking zauzvrat traži ustupke, na primjer ublažavanje zabrane izvoza specijalnih američkih poluprovodnika za vještačku inteligenciju (VI)”.
SAD su uvele stroge izvozne kontrole za napredne VI-čipove – snažne poluprovodnike posebno razvijene za mašinsko učenje uz pomoć složenih algoritama. Kina pokušava da dođe do potrebne proizvodne tehnologije, ali se taj proces zbog američkih odluka odvija veoma sporo.
“Na kraju očekujem neku vrstu ’velikog dogovora’ koji će uključivati državne interese obje svjetske sile“, zaključuje Ćiu, prenosi DW.
