Za jedne je riječ o apsurdno visokoj cijeni (prethodno je koštao 70, a zatim se cijena popela na 95 evra) za proizvod koji se tradicionalno smatra simbolom jednostavnog ljetnog zadovoljstva.
View this post on Instagram
Za druge, međutim, to je cijena jedinstvenog gastronomskog doživljaja, zasnovanog na rijetkim sastojcima, dugotrajnoj zanatskoj pripremi i porodičnoj tradiciji koja traje gotovo dva vijeka.
Pitanje koje je podijelilo italijansku javnost glasi: Može li jedan sladoled zaista da vrijedi 95 evra?
Priča koja traje skoro dva vijeka
Da bi se razumjela cijena sladoleda Scettro del Re, potrebno je vratiti se u 1840. godinu. Porodična priča Paparela počinje sa Luiđijem Marseljom, poslastičarskim majstorom čuvenog “Caffe Gambrinus” u Napulju.
Upravo tamo usavršio je vještinu izrade kolača i zanatskog sladoleda, učeći od Paskalea Skođamila, nasljednika tradicije dvorskih poslastičara kralja Ferdinanda Drugog Burbonskog.
U tom periodu nastala je kremasta poslastica od vanile i skupocjenih začina, koja je bila omiljena kralju Ferdinandu Drugom i zbog toga dobila ime Crema del Re (kraljevska krema).
Kada se Luiđi Marselja zbog ljubavi preselio u Ruvo di Pulju, otvorio je lokal inspirisan napuljskim “Gambrinusom” i svoje znanje prenio narednim generacijama porodice. Danas poslastičarnicu “Mokambo” vode brat i sestra, Vinćenco i Đulijana Paparela, četvrta generacija koja nastavlja porodičnu tradiciju.
Devedesetih godina prošlog vijeka, kada su mnoge italijanske poslastičarnice počele da koriste industrijske baze i polugotove proizvode, porodica Paparela odlučila je da krene suprotnim putem. Vratili su se starim receptima i zadržali isključivo zanatsku proizvodnju, bez mlijeka u prahu, vještačkih boja, emulgatora i industrijskih dodataka.
Zašto ovaj sladoled košta 95 evra
Scettro del Re nije proizvod koji se može kupiti u svakom trenutku. Priprema se isključivo po porudžbini, najmanje tri dana unaprijed. U njegovoj izradi koriste se sastojci koji spadaju među najskuplje i najcjenjenije na svijetu: svježe mlijeko sa pašnjaka Nacionalnog parka Alta Murđa, jaja kokošaka iz slobodnog uzgoja, iranski šafran u nitima, zeleni pistaći sa zaštićenim geografskim porijeklom iz Brontea na Siciliji, svježa pavlaka i jestivi listić zlata od 24 karata.
View this post on Instagram
Međutim, cijenu ne određuju samo sastojci. Šafran prolazi trodnevni proces pripreme prije nego što započne završno miješanje sladoleda. Sam sladoled priprema se pred gostom, a čitavo iskustvo traje oko sat i po vremena. Tokom degustacije domaćini objašnjavaju istoriju recepta, porijeklo sastojaka i način proizvodnje.
Završni trenutak, koji porodica Paparela naziva “oblačenje”, podrazumijeva završno ukrašavanje sladoleda jestivim zlatom. Zbog toga “Mokambo” ovaj proizvod ne predstavlja kao običan sladoled, već kao gastronomsko iskustvo koje spaja istoriju, zanat i vrhunske namirnice.
Zašto je ovaj sladoled postao toliko popularan uprkos cijeni
Iako mnogima djeluje nevjerovatno da neko izdvoji 95 evra za jedan sladoled, upravo je njegova ekskluzivnost doprinijela popularnosti. U “Mokambo” dolaze gosti iz cijele Italije, ali i iz inostranstva, kako bi isprobali ono što vlasnici nazivaju jedinstvenim gastronomskim iskustvom. Neki posjetioci putuju stotinama kilometara samo da bi probali Scettro del Re, pretvarajući degustaciju u poseban razlog za putovanje.
Prema riječima Vinćenca Paparele, vrijednost ovog proizvoda nije samo u skupocjenim sastojcima, već i u vremenu koje je potrebno za njegovu pripremu, pažljivom odabiru sirovina i očuvanju recepture koja se gotovo dva vijeka prenosi sa generacije na generaciju.
View this post on Instagram
Ugled poslastičarnice potvrđuju i brojna priznanja. “Mokambo” je među rijetkim italijanskim poslastičarnicama koje su dobile prestižnu nagradu Tre Coni (Tri korneta) najviše priznanje vodiča Gambero Rosso, koji ocjenjuje najbolje zanatske proizvođače sladoleda u Italiji.
Naravno, kritike nisu izostale. Za mnoge potrošače sladoled ostaje svakodnevna poslastica i teško je prihvatiti da može da košta koliko večera u vrhunskom restoranu. Upravo taj sudar između tradicionalnog proizvoda i luksuzne gastronomije učinio je da Scettro del Re postane jedna od najkomentarisanijih kulinarskih tema u Italiji.
Ipak, nije najskuplji sladoled na svijetu
Koliko god cijena od 95 evra djelovala visoko, italijanski sladoled iz Pulje daleko je od svjetskog rekorda.
Najskuplji sladoled na svijetu prema Ginisovoj knjizi rekorda je Byakuya, koji proizvodi japanska kompanija “Cellato”.
Jedna porcija košta oko 6.200 evra, a priprema se od bijelog tartufa iz Albe, jednog od najskupljih prehrambenih proizvoda na svijetu (koji se nalazi u Italiji), zatim italijanskog Parmiđano ređano sira, sakekasu paste nastale u proizvodnji sakea i jestivog zlata. Cilj nije samo ukus, već stvaranje jedinstvenog spoja japanske i evropske gastronomske tradicije.
Među najpoznatijim luksuznim desertima nalazi se i Frrrozen Haute Chocolate, koji se služi u restoranu “Serendipiti 3” na Menhetnu. Priprema se od četrnaest vrsta najkvalitetnije čokolade iz Afrike i Južne Amerike, uz dodatak jestivog zlata i šlaga.
Desert se služi u kristalnoj čaši marke “Baccarat”, koju gost zadržava, kao i kašičicu od bijelog zlata ukrašenu dijamantima. Upravo ovi luksuzni detalji najvećim dijelom objašnjavaju cijenu od 25.000 dolara.
Apsolutni rekord ipak ne pripada sladoledu zbog njegovih sastojaka, već zbog onoga što ga prati. U čuvenom restoranu “Arnaud’s” u Nju Orleansu služi se desert Strawberries Arnaud – jagode marinirane u portugalskom vinu, sladoled od tahićanske vanile i šlag.
Njegova cijena može da dostigne čak 9,85 miliona dolara, jer se uz desert poklanja prsten sa rijetkim prirodnim plavim dijamantom od preko deset karata, namijenjen prije svega prosidbama i drugim posebnim prilikama. Bez tog dragulja, isti desert košta svega nekoliko dolara.
Kada cijena postane dio priče
Slučaj poslastičarnice “Mokambo” pokazuje da se vrijednost jednog gastronomskog proizvoda ne određuje isključivo cijenom sastojaka. Na nju utiču i istorija, zanatsko umijeće, vrijeme potrebno za pripremu, kao i emocija i iskustvo koje proizvod pruža gostu.
Da li je Scettro del Re nepotreban luksuz ili primjer vrhunske italijanske gastronomije, ostaje stvar ličnog ukusa.
Ono što je nesporno jeste da je jedan kornet sladoleda uspio da pokrene raspravu širom Italije i privuče pažnju međunarodne javnosti na malu porodičnu poslastičarnicu u Pulji, koja već skoro dva vijeka čuva svoju tradiciju, piše RTS.
