Kada je vrijeme za posjetu logopedu
Ako dijete do druge godine života uopšte ne govori, to se smatra znakom zastoja u razvoju govora i svakako je razlog za posjetu logopedu. Stručnjak će procijeniti djetetove predgovorne vještine, poput razumijevanja, korištenja gestova i vokalizacije, a na osnovu procjene utvrditi postoji li potreba za terapijom, piše Index.hr.
Znakovi koji ukazuju na poteškoće
Postoji nekoliko pokazatelja koji mogu ukazivati na to da će djetetu biti potrebna stručna podrška kako bi se govor uredno razvijao. Među njima su slabo oglašavanje tokom prvih mjeseci života, česte upale uha i korištenje veoma ograničenog broja suglasnika, poput p, b, m, t, d, n, k i g.
Dodatni razlozi za zabrinutost su ako dijete ne oponaša riječi, koristi uglavnom imenice uz veoma malo glagola, ima poteškoće u igri sa vršnjacima ili probleme sa razumijevanjem jednostavnih naloga. Porodična istorija komunikacijskih poteškoća ili poteškoća u učenju, kao i rijetko korištenje gestova, takođe mogu biti važni pokazatelji.
Kako ispravljati govorne greške
Sasvim je uobičajeno da dijete do treće godine života izostavlja nenaglašene slogove ili posljednji suglasnik u riječi, pa umjesto “banana” kaže “nana”. Takve greške se ne smatraju uobičajenim ako se nastave i nakon treće godine.
Kada dijete skrati riječ, roditelj bi trebalo da je uvijek ponovi pravilno. Ako dijete kaže “nana”, roditelj može odgovoriti: “Da, to je banana. Žuta banana.” Na taj način dijete dobija pravilan zvučni model riječi, bez potrebe da se direktno ispravlja ili kritikuje.
Jednostavne vježbe za podsticanje govora
Roditelji u odgovarajućim situacijama mogu podsticati dijete da ponovi riječ za njima, a broj slogova mogu mu vizuelno predstaviti pomoću čepova ili žetona.
Djeci koja često izostavljaju slogove u riječima mogu pomoći i vježbe slušne pažnje. Roditelji mogu podsticati dijete da ponavlja zadate ritmove, pljeskanje, slogove i riječi. Na taj način razvija se i jača njegova fonološka svjesnost.
