Mnogi političari, kompanije i investitori vjeruju da će ponovno otvaranje Ormuskog moreuza brzo srušiti cijene energenata, čim tankeri s naftom i gasom, koji su trenutno zarobljeni u Persijskom zalivu, budu mogli nastaviti plovidbu.
Ali čelnici naftnih i brodarskih kompanija te ekonomski stručnjaci predviđaju suprotno. Oni upozoravaju da mir neće odmah vratiti energetska tržišta i globalne lance snabdijevanja u normalno stanje. Posljedice bi, prema njihovim procjenama, mogle trajati još mjesecima, pa čak i godinama.
Amin Naser, izvršni direktor kompanije Saudi Aramco, najvećeg snabdjevača naftom u Zalivu, rekao je investitorima prošlog mjeseca da bi, čak i kada bi Ormuski moreuz odmah bio ponovo otvoren, “tržištu bili potrebni mjeseci za ponovo uravnoteženje”. Ako bi blokada potrajala još samo nekoliko nedjelja, dodao je Naser, “normalizacija bi uslijedila tek 2027. godine”.
Promet kroz ovaj uski morski prolaz između Irana i Omana i dalje je daleko ispod uobičajenog nivoa, uprkos krhkom primirju i mirovnim pregovorima koji su više puta nailazili na prepreke.
Cijene nafte ostaju približno 30 posto više nego prije početka rata, što se održava na visoke cijene benzina, dizela i vještačkog đubriva. Ti dodatni troškovi podstiču globalnu inflaciju, remete lance snabdijevanja i povećavaju cijene hrane širom svijeta, jer đubrivo – koje se često proizvodi od prirodnog gasa – postaje skuplje za poljoprivrednike.
Još uvijek je puno nesigurnosti
Stručnjaci smatraju da će, nakon postizanja mirovnog sporazuma, brodarske kompanije morati ponovo steći dovoljno povjerenja kako bi vratile svoje brodove u regiju Persijskog zaliva. Za to bi moglo biti nužno razdoblje posmatranja od 30 do 45 dana.
Biće neophodne i bezbjednosne mjere, uključujući međunarodne pomorske patrole koje bi štitile brodove od mogućih sporadičnih napada.
Vlasnici brodova i posade ostaju krajnje oprezni, jer se napadi na brodove u Ormuskom moreuzu nastavljaju. Samo prošle sedmice je pogođeno više plovila, rekao je za Bloomberg izvršni direktor Chevrona Mike Wirth”.
“Dovoljan je samo jedan napad na brod da većina njih odustane od prolaska”, rekao je za DW Neil Crosby, direktor istraživanja u kompaniji Sparta Commodities. On je dodao da su brodarske firme zarade iz Zaliva nadomjestile drugim rutama, pa se postavlja pitanje: “Zašto bi onda preuzimale taj rizik?”
Lloyd's of London, vodeće svjetsko tržište pomorskog osiguranja, zabilježio je nagli rast premija za osiguranje od ratnog rizika za prolazak kroz Ormuski moreuz. Te premije ostale su visoke i nakon primirja koje je stupilo na snagu 8. aprila.
Kada moruz bude siguran za plovidbu, brojni tankeri koji su već sada zarobljeni u Persijskom zalivu moraće sigurno isploviti, dok će novi brodovi pristizati iz udaljenih luka, od kojih su neke na drugom kraju svijeta, kako bi preuzeli nove terete.
“Taj proces bi mogao trajati osam nedjelja, a možda i duže, zavisno od toga koliko će svaki korak trajati”, upozorio je Crosby.
Bezbjednosne provjere usporavaju obnovu
Dodatno kašnjenje izazvaće i fizička oštećenja energetske infrastrukture u Zalivu. Desetine naftnih polja, gasovoda, rafinerija i postrojenja za proizvodnju ukapljenog zemnog gasa (LNG) pogođeni su za vrijeme sukoba. Konsultantska kuća Rystad Energy procijenila je još u aprilu da će troškovi popravaka iznositi između 25 i 58 milijardi dolara.
Najveću štetu pretrpio je katarski energetski kompleks Ras Laffan, gdje su iranski napadi onesposobili 17 posto kapaciteta zemlje za proizvodnju LNG-a. Katarski zvaničnici upozoravaju da bi potpuna obnova tog kompleksa mogla trajati između tri i pet godina.
Proizvođači LNG-a mogli bi godinama rješavati sporove iz ugovora zbog neisporučenih količina gasa, a posljedice bi mogle uticati na raspored isporuka sve do 2027. godine, navode pravni stručnjaci koje citira S&P Global Platts.
To uključuje i sporne slučajeve pozivanja na “višu silu”, odnosno tvrdnje da je rat onemogućio ispunjenje ugovornih obaveza.
I druga energetska postrojenja suočavaju se s višetjednim ili višemjesečnim zastojima zbog detaljnih bezbjednosnih provjera, komplikacija izazvanih dugim prekidima proizvodnje i nedostatka rezervnih dijelova, koji su bili problem i prije rata.
Objekti u Zalivu koji su van pogona od marta suočavaju se s nagomilanim pritiscima, ostacima materijala i mogućom korozijom, zbog čega su potrebne detaljne inspekcije i pažljivo ponovno pokretanje rada kako bi se izbjegle nesreće.
Energetska kriza se produbljuje kako se zalihe troše
Crosby upozorava na mogući “problem sa zalihama” koji bi se mogao pojaviti tokom ljeta. Druge regije su do sada privremeno ublažavali nedostatak isporuka nafte iz Persijskog zaliva.
Od početka rata Sjedinjene Američke Države su povećale proizvodnju nafte na rekordne nivoe, dok je Kina smanjila uvoz sirove nafte za 3,5 miliona barela dnevno i više se oslanjala na svoje strateške rezerve. Članice Međunarodne agencije za energiju takođe su koristile svoje zalihe nafte.
Ali takve mjere ne mogu trajati beskonačno. Očekuje se da će američke zalihe nafte u narednim mjesecima pasti na opasno nizak nivo, dok će Kina uskoro morati ponovo povećati uvoz, takmičeći se s ostatkom svijeta za ograničene količine.
Direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol upozorio je prošlog mjeseca da je višak nafte koji je postojao prije rata pomogao kod ublažavanja početnog šoka, ali da bi tržište nafte u julu ili avgustu moglo ući u “crvenu zonu” zbog iscrpljivanja zaliha.
“Kada zalihe počnu presušivati jedino rješenje su više cijene, jer se samo kroz više cijene može zaista smanjiti potražnja”, rekao je Crosby za DW.
On je nagovijestio mogućnost da se cijene čak udvostruče i upozorio da bi takav razvoj događaja mogao dovesti do globalne recesije.
