Danska je još 2006. godine vezala dob za odlazak u punu starosnu penziju s očekivanim životnim vijekom i ovaj prag revidira svakih pet godina. Trenutno je penzionerska dob 67 godina, a očekuje se da će nakon 2070. godine danski muškarci i žene moći u penziju tek sa 74 godine. Najduže u Evropskoj uniji uskoro će se raditi u Grčkoj, gdje će se penziona dob 2030. ostvarivati tek sa 68,5 godina, odnosno pola godine duže nego u Danskoj.
Reforma podržana u parlamentu
Sporazumom o socijalnoj zaštit iz 2006. godine Danska želi da obezbijedi ekonomski održiv sistem socijalne zaštite prilagođavanjem dobi za odlazak u penziju očekivanom životnom vijeku. Prema zagovornicima ovog modela, podizanje dobi za odlazak u penziju neophodno je kako bi se očuvao penzioni sistem bez opterećenja budućih generacija.
Spomenutu reformu podržale su sve vodeće danske parlamentarne stranke, smatrajući da kontinuirano pomicanje dobi za odlazak u penziju predstavlja društveno odgovorno prilagođavanje demografskim stvarnostima i preduslov za očuvanje danskog modela socijalne zaštite, odnosno izbjegavanje dodatnog pritiska na javne finansije.
Dob za odlazak u starosnu penziju u 21. vijeku raste širom Evrope kao odgovor na povećanje očekivanog životnog vijeka i dužine vremena provedenog u penziji. Organizacija za privrednu saradnju i razvoj (OECD) predviđa da će se do 2060. godine penziona dob u Evropskoj uniji približiti 67 godina, a više zemalja će preći granicu od 70 godina.
Evropljani, naime, žive sve duže: prosječni očekivani životni vijek u Evropskoj uniji za osobe rođene 2024. godine dosegnuo je 81,5 godina. To znači da kontinuirano raste broj stanovnika koji je nakon sticanja starosne penzije poživio i više od 30 godina. Takav je trend, dakako, uopšteno pozitivan i poželjan, ali istovremeno predstavlja problem za trenutne penzione sisteme.
“Fizički zahtjevne poslove teško je raditi do 70. godine”
Međutim, mnogi Danci upozoravaju da neprestano produžavanje radnog vijeka nije održivo i da treba pokrenuti raspravu o diferenciranijim penzionim modelima koji uzimaju u obzir radno okruženje i profesionalnu pozadinu. To što Evropljani žive duže, ističu kritičari, ne znači nužno da su duže zdraviji i sposobni za rad.
“Mislim da je ovo nerealno i nerazumno. Ne možemo raditi dovijeka. Upravo sam napunio 47 godina i vidim da me čeka još mnogo godina na tržištu rada. Možda ću morati pronaći novo zanimanje”, rekao je za danski javni radio krovopokrivač Tommas Jensen i dodao:
“Fizički zahtjevne poslove teško je raditi do 70. godine, pa shodno tome penziona dob ne bi trebalo da bude ista svima. Već sam prošao operaciju koljena, ramena i leđa. Cijeli sam život plaćao porez. Trebalo bi da bude i vremena za djecu i unuke.”
Osim toga, Danci ni približno ne žive najduže u Evropi, a radni vijek ipak im je najduži. Prema posljednjim podacima Evrostata, očekivani životni vijek u Danskoj iznosi 82 godine, odnosno dvije godine manje nego u Španiji i Švedskoj, ali i tri godine više nego u Hrvatskoj, koja se kao i većina novijih članica Europske unije drži penzione dobi od 65 godina, piše index.hr.
Svjetska banka upozorava na slabosti hrvatskog sistema
Svjetska banka već godinama upozorava na niz strukturnih slabosti hrvatskog penzionog sistema, uključujući nizak omjer osiguranika i penzionera, nizak prosječni izlazni dobni prag i široke mogućnosti ranijeg penzionisanja.
Mjere poput snažnije indeksacije penzija, povećanja dobi za odlazak u penziju i smanjenja razdoblja prijevremenog penzionisanja podržale bi fiskalnu održivost penzionog sistema i obezbijedile međugeneracijsku održivost.
“Povećanjem zakonske dobi za penzionisanje poboljšava se omjer podrške za penzije za deset posto. Kasnije penzionisanje dovodi do sporijeg priliva novih penzionera i dužeg ostanka u radnoj snazi. Nijedna druga mjera penzione politike nema moć postizanja takvog poboljšanja omjera podrške”, navodi Svjetska banka u Analizi dugoročne primjerenosti i održivosti penzija u hrvatskom penzionom sistemu iz juna 2024.
Trenutno se oko 60 posto isplaćenih penzija u Hrvatskoj finansira doprinosima, dok se otprilike 40 posto namiruje iz državnog budžeta. Radi se o budžetskoj donaciji od oko četiri milijarde evra. Ali, uprkos tome, nema inicijative za podizanje dobi za punu starosnu mirovinu iznad sadašnje granice od 65 godina.
