Predsjednik koji dobro odradi svoj prvi mandat ulazi u kampanju za reizbor s velikim političkim kapitalom te se većinom ne mora brinuti oko toga hoće li ući u drugi krug, nego hoće li mu pobjeda u prvom krugu izmaknuti za samo 1-2 posto, kao što se 2005. dogodilo Stipi Mesiću. Predsjednik koji loše odradi svoj mandat u kampanju ulazi s opterećenjem, koje možda može preokrenuti furiozna kampanja, no u slučaju Kolinde Grabar-Kitarović se ispostavilo da je njena kampanja za reizbor kulminacija svih promašaja njenog mandata.
Kolinda je odradila najgoru kampanju u povijesti neovisne Hrvatske
Aktualna predsjednica se može pohvaliti vjerojatno najgorom predsjedničkom kampanjom jednog favorita u cijeloj hrvatskoj povijesti. Ona je u proteklim tjednima doslovno doživjela raspad sistema i to uživo, u intervjuima za medije i tijekom govora na predizbornim skupovima.
Kolinda je kao na pokretnoj traci davala sulude izjave, koje su HDZ-ovci onda naknadno opravdavali kao pokušaje šale, a u Osijeku je tjedan dana pred izbore održala govor nakon kojeg se cijela Hrvatska pitala je li predsjednica pod utjecajem alkohola ili nekih opijata. Otkazivala je termine, bježala od novinara i kampanju okončala u Vukovaru izjavivši da su poginuli u ratu sretni što su poginuli.
Kolinda je tako u tri tjedna službene kampanje sažela sve razloge zašto joj se ne treba dati još jedan mandat na Pantovčaku: ona to ne može izdržati, pukla je. To je možda i najvažnije saznanje za glasače u ovoj kampanji – imamo predsjednicu koja više nije u stanju formalno ispunjavati svoje javne zadaće. Stoga je Kolindin rezultat u prvom krugu predsjedničkih izbora – drugo mjesto s 26,7 posto – golemo poniženje, signal da je Hrvatska više ne želi za predsjednicu i da je ona prvi izbor samo najvjernijeg glasačkog tijela HDZ-a.
Drugo mjesto u prvom krugu je poniženje za Kolindu
2014. je Kolinda u prvom krugu dobila 665 tisuća glasova, ovaj put samo 500 tisuća. Najmanje 165 tisuća građana je vidjelo kakva je predsjednica Kolinda i zaključilo da oni za nju više neće glasati. Kakav šamar!
Drugo mjesto nakon prvog kruga za aktualnu predsjednicu podsjećanje je i da Kolinda u pet godina nije uspjela postati neovisni politički faktor, nego je završila kao žrtva bratoubilačkog rata na desnici i rata za kontrolu nad HDZ-om. Njen reizbor je prvenstveno postao točka u unutarstranačkim planovima za dominaciju: premijeru Andreju Plenkoviću je trebala pobjeda kandidatkinje HDZ-a da s njom krene u izbore u HDZ-u, dok njegovim oponentima treba Kolindin poraz kako bi srušili Plenkovića. Kolinda je tako postala lopta kojom se u HDZ-u napucavaju, čime je još manje izgledala kao predsjednica Republike Hrvatske.
Da sve sama nije tako izabrala i da za većinu svojih nevolja u kampanji nije bila sama kriva, Kolindu bi se još moglo i sažalijevati.
Kolinda u finiš predsjedničkih izbora ulazi s aurom gubitnice
U svakom slučaju, Kolinda u drugi krug ulazi kao teško oštećena politička roba, kandidatkinja čiji je prvi predsjednički mandat najsnažniji argument protiv nje, tuđa lutka na koncu i političarka s aurom gubitnice. Njen istovremeno indisponiran i huškački govor kojim je de facto započela kampanju za drugi krug odavao je osobu kojoj se ne da. Dok su oko nje mlako skandirali “Pobjeda”, Kolinda je čitala svoj suludi govor o nepoznatim silama koje dijele hrvatske domoljube uz povremeno zamuckivanje i bez trunke autentičnih osjećaja.
Naravno, neće biti tako jednostavno postići da se svi glasači Miroslava Škore, njih 24 posto, u drugom krugu automatski prebace među podržavatelje Grabar-Kitarović, iako se baš u tome u HDZ-u nadaju i na tome već i rade, o čemu svjedoče pomirljive izjave vodećih HDZ-ovaca nakon objave rezultata.
Škoro je najveći gubitnik jer mu je malo nedostajalo da bude pobjednik
Škoro je uspio biti najveći gubitnik predsjedničkih izbora, baš zato što je imao realnu šansu biti pobjednik. Doista je bilo “Sad’ ili nikada!”, a narod je Škori rekao “nikada”. Ali bio je blizu sa svojih 24 posto glasova, nadohvat Kolinde koja je tijekom cijele kampanje samo padala. Još tjedan dana i Škoro bi bio u drugom krugu, čini se.
Kao što je Index pisao još početkom studenog, na desnici se vodi “bratoubilački rat”, a “mržnja koju proteklih tjedana međusobno izražavaju pristaše Kolinde i pristaše Škore dosad je bila rezervirana isključivo za liberale, ljevičare i Srbe” te je “pitanje hoće li desni kandidat, bila to Kolinda ili bio to Škoro, moći ujediniti desno biračko tijelo u drugom krugu predsjedničkih izbora”.
Bratoubilački rat na desnici
Ne treba zaboraviti da se Kolindina i Škorina kampanja međusobno nisu štedjele te da su posijale mnogo zle krvi na desnici. Škoro je tvrdio da njegov neulazak u drugi krug može jedino značiti da je pokraden i da ga prate tajne službe. Njegovi fanovi su tjednima žestoko napadali Plenkovićev HDZ kao nacionalne izdajnike, a Kolindu kao stranog agenta, pa je pitanje hoće li se preko toga moći samo tako prijeći. Ako Škorini glasači u drugom krugu glasaju za Kolindu, to će značiti da glasaju za osobu čiju stranku smatraju odgovornom za to što je Škoro pokraden.
Popularni pjevač se pak pokazao prosječnim političarom. Njegove jeftine doskočice, taktičke najave pomilovanja ratnih zločinaca i provincijsko razumijevanje politike imali su ograničen učinak privlačenja glasača. Od favorita se jedini nudio kao kandidat promjene, a nije uspio uvjeriti ljude da ih on doista može ostvariti. Osramotio se u debati kandidata, pokazavši da nema predsjedničkog formata i posluživši prvenstveno za afirmaciju Katarine Peović, koja je Škorom dvaput obrisala pod. Kad god je Škoro ima priliku da iz druge lige pređe u prvu i da se dokaže kao politički teškaš, on to nije bio u stanju učiniti.
Njegovih 24,4 posto jesu najbolji rezultat jednog trećeg kandidata na predsjedničkim izborima od 1990. do danas, ali zar nije trebao biti siguran za drugi krug pored onakve Kolinde? Unatoč samouništenju HDZ-ove kandidatkinje i unatoč podjelama u HDZ-u, Škoro nije bio čovjek koji bi na tome znao dovoljno dobro kapitalizirati.
Podrška Kolindi u drugom krugu bila bi za Škoru političko samoubojstvo
Sada se već najavljuje da Škoro neće odustati od politike, no to podrazumijeva i da svojim glasačima ne može jasno poručiti da glasaju za Kolindu protiv Milanovića jer je cijelu kampanju proveo nazivajući ih naličjima istog sistema. Škoro bi počinio političko samoubojstvo ako bi podržao Kolindu u drugom krugu predsjedničkih izbora.
Škorini glasači nisu za njega glasali da bi na kraju morali glasati za Plenkovićev HDZ, čime se otvara put pobjedi Zorana Milanovića u drugom krugu. Iznenađujući pobjednik prvog kruga, s 29,5 posto glasova, Milanović se večeras ima pravo najviše radovati.
Bivši premijer i predsjednik SDP-a je odradio dobru kampanju, u kojoj je ubilježio samo dva verbalna gafa, no nitko nije očekivao da će dobiti najviše glasova u prvom krugu. Smatralo se da je Milanoviću siguran ulazak u drugi krug, no bivši premijer se na kraju ipak pokazao najzrelijim političarom od troje favorita.
Milanović dobro odradio kampanju i televizijsku debatu
Za razliku od Kolinde, nije se raspadao pod pritiskom kampanje, nego je pokazao neočekivanu dozu samokontrole, a za razliku od Škore, Milanović je izgledao predsjednički, a i znao je točno čime se predsjednik treba baviti i kako to treba izgledati. Bio je kategorija iznad svojih najsnažnijih konkurenata, unatoč svim poznatim manama.
Svoje prvo obraćanje iskoristio je da se obrati i glasačima centra i desnog centra koji za njega nisu glasali, a na koje računa u drugom krugu, te je zvučao pomirljivo i, ahem, normalno.
Milanović je bio loš premijer, no funkcija predsjednika traži drugačiji pristup, koji bi mogao bolje odgovarati Milanovićevom karakteru, radnim navikama i sposobnostima. Predsjednik nema ovlasti u ekonomiji, za početak.
Drugi krug bez jasnog favorita
Milanovića čeka veliki izazov da pridobije još glasača na osvojenih 550 tisuća glasova, uz napomenu da za izbor za predsjednika RH u pravilu treba više od milijun glasača, te motiviranje lijevo-liberalnog glasačkog tijela da se okupi oko njega. Kolindu pak čeka izazov pridobivanja odmetnutih desnih glasača te pokušaj obnavljanja stranačko-medijsko-glasačke desničarske koalicije koja ju je prošli put tijesno dovela na Pantovčak.
Oboje se čini kao nemoguća misija, što znači da u drugi krug bitke za Pantovčak ulazimo bez jasnog favorita. Sada je sve doista otvoreno.
(Index.hr)
